Nije se zavjesa na zasjedanju Generalne skupštine UN u New Yorku ni spustila, a iz beogradskog propagandnog medijskog brloga počela se računati neka čudna matematika. Sve u stilu 'nas i Rusa 300 miliona', počeli su Vučićevi brojači da miješaju babe i žabe, da suzdržane i one zemlje koje nisu ni bile u sali kada se glasalo o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici lažno prebacuju na stranu protivnika Rezolucije.
Javio se i obeznanjeni Milorad Dodik sa sumanutom ocjenom da Rezolucija u biti nije ni usvojena. Na stranu očekivane reakcije negatora genocida, od Aleksandra Vučića do neotesanca iz Laktaša. Pravila i brojke su neumoljive: Za Rezoluciju je glasalo četiri puta više zemalja nego ih je bilo protiv - 84 prema 19.
Nijedna evropska zemlja osim Mađarske nije stala na stranu Vučićeve Srbije, a među prijateljima negatora genocida našle su se vodeće svjetske diktature - poput Rusije, Kine, Kube ili Sirije - i poneka banana republika. Ako je to na ponos Vučiću, sretno mu bilo.
Činjenice, međutim, ostaju jasne. Od iduće godine u svijetu će se 11. juli obilježavati kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Ne zato što to žele neki silnici, kako tvrdi Vučić, nego zato što je to dug civiliziranog dijela svijeta prema nevinim žrtvama Srebrenice.
