Kad je potres bio Port-au-Princeu, glavnom gradu Haitija, stradalo je oko 300.000 ljudi, a grad je bio sravnjen sa zemljom.
Nije se ni dan danas oporavio, a ovaj posljednji potres ljude će baciti u još veću neimaštinu i glad, ispričala je sestra Mirjam za 24sata koja je već više od šest godina provela na misiji u Haitiju.
Na sreću, potres je udario dalje od njihove baze u Ganthieru stoga nemaju štete, no jug Haitija je zato gotovo cijeli pod ruševinama.
Sestra Mirjam priča nam da ondje već godinama vlada bezakonje, potpuna jad i bijeda. Siromaštvo, neredi, nasilje, otmice, nedostatak pitke vode i hrane… A pomoći niotkuda.
"Bojim se da će pomoć ostalih zemalja do njih teško dolaziti jer nema dostupnosti od drugih zemalja, svima su daleko. Zato su i prepušteni sami sebi. Ukoliko sada humanitarne organizacije ne reagiraju pravovremeno ljudi će na ulicama umirati od gladi, bolesti, nasilja…
"Zaista se posljednjih godina sve okomilo na njih, od prirodnih nepogoda, oluja, potresa, poplava do potpunog bezakonja, gladi i siromaštva. Znate, oni su zemlja koja nema što dati i očito nikome nisu interesantni, zato su i zaboravljeni - ispričala je sestra Mirjam.
Ona iz prve ruke zna što govori, objašnjava kako je to nama, u ovom svijetu u kojem živimo, teško i zamisliti. Više od šest godina provela je na Haitiju, izgradila je školu za djecu koja nisu imala mogućnosti pohađati nastavu, provodi razne projekte i pokušava barem nekolicini njih omogućiti bolji život, kakav i zaslužuju, a to čini kroz edukaciju.
"Ljudi ondje žive od danas do sutra, a uspjeh im je ako pojedu jedan obrok u danu. Iz kuća ne smiju izlaziti jer se boje da će ih netko ubiti, oteti… Nemaju zdravstvene usluge, nemaju pitke vode, hrane. Ja sam tamo šest i pol godina, i opet ću se vratiti. Teško je pustiti te ljude da se sami bore s neimaštinom. Ono za što smo se mi zauzeli, odnosno naša misija, jest educirati djecu i ljude, no pokušavamo im pomoći na sve načine na koje možemo. Tamo je gotovo 70 posto stanovništva nepismeno, ljudi žele i traže pomoć, ali pomoći jedva da ima - priča nam.
Haiti su zaboravljeni, odvojeni od svijeta te uzeti na zub prirode koja im, usprkos silnoj bijedi i dalje servira katastrofalne nepogode koje ih još više bacaju u očaj, a na koncu i u smrt.
