“Lijeva ne zna šta radi desna”. Ovako bi se, sažeto, moglo opisati trenutno stanje u Fudbalskom klubu Sarajevo.
Da iza premijerligaša s Koševa ne stoje desetine hiljada navijača, “bolesnika bordo boje”, koje svaki pogrešan potez kluba na terenu ili van njega grize direktno u srce, dešavanja u posljednjih, recimo, godinu i po mogla bi se nazvati komičnim.
Ovako, više imaju primjesu tragedije.
Poniženja u derbijima
Da, tragično je da klub koji je imao milijardera kao glavnog investitora, a danas u najmanju ruku milionera (ili više njih) baca novac na kojekakve menadžere, direktore, savjetnike, trenere, igračke i ko zna kakve još zvijezde… a zauzvrat dobija rezultate koje je mogao napraviti a da pri tom ne mrdne dalje od Kantona Sarajevo, tražeći igrače i trenere i, naravno, za višestruko manje novca.
Da je investitor i aktuelni predsjednik Ismir Mirvić obišao stadion Koševo uoči derbija sa Željom, nasumično izabrao dva navijača i povjerio im u ruke sportski segment, a na klupu posadio prvu osobu na koju naiđe, a da ima trenersku diplomu, teško da bi dobio gore rezultate od onih koje Mirvić i njegovi saradnici u ovom trenutku imaju na stolu, a koja su donijela “pomno” birana kadrovska pojačanja u sportskom pogonu i menadžmentu.
I ne samo to, vjerovatno bi izbjegao i silne blamaže, kao što su katastofalni zaostatak od 34 boda(!!!) za novim prvakom Zrinjskim i ponižavajući učinak u duelima sa tri vodeća kluba Premijer lige BiH (2 boda u 9 utakmica).
Na koncu, izvukao bi možda i bolje rezultate protiv najvećeg rivala Željezničara koji, uprkos kritičnoj, a možda i nikad goroj situaciji od osnivanja kluba, nije dozvolio da ga bordo tim ponizi.
Upravo su sarajevski “Plavi” bili kobni za još jednog prolaznika na bordo klupi, Aleksandra Spasoskog, koji je 10. januara imenovan za trenera, a tačno četiri mjeseca kasnije objavio da podnosi ostavku, samo nekoliko minuta nakon razočaravajućeg remija protiv Željezničara na stadionu "Asim Ferhatović Hase" na Koševu (1:1).
Prethodno je od istog rivala glatko zbrisan na gostovanju na Grbavici (0:2) i to, podsjetimo, u sezoni u kojoj “Plavi” prolaze rijetko viđenu agoniju, uzrokovanu teškom finansijskom krizom.
Vasoskom treba čestitati na tome što je smogao snage i odlučio se na ostavku, ali ostaje (neodgovoreno) pitanje ko je i na osnovu čega odlučio da je baš on pravi trener za Sarajevo, pogotovo ako se sjetimo kontradiktornih izjava sa predstavljanja Makedonca. I da li će taj neko to priznati?
I ko su, uopće, ljudi kroje stručnu politiku na Koševu?
Kontradiktorne izjave
Tada je, naime, rečeno da je “Vasoski specijalista za razvijanje mlađih igrača, a to je baš ono što nama treba”, dok su se istovremeno dovodila pojačanja od 30 i kusur godina, nerijetko forsirali izraubovani veterani ili igrači čiji su limiti primjetni i sa obližnjih nebodera na Koševu, a kamoli trenerske klupe.
Još tada, u tekstu od 15. januara, postavili smo pitanje šta to Vasoski donosi na Koševo i podsjetili na statistiku po kojoj bordo klub sa strancem na klupi nikada ništa nije napravio…
Nažalost, sve sumnje pokazale su se opravdanim. Međutim, Vasoski nije jedini krivac, daleko od toga.
Jasno je da se FK Sarajevo oslanja na teretan, trom igrački kadar, koji bi možda bio konkurentan prije 30-40 godina, ali danas značajno odudara od savremene vizije igre u kojoj su brzina i eksplozivnost po važnosti veoma blizu nogometnom umijeću.
Naravno, mnogo kadrovskih promašaja napravljeno je prije dolaska aktuelnog rukovodstva, no potezi koje povlače i sadašnji šefovi na Koševu daleko su od obećavajućih, osim ako pod njima ne podrazumijevamo izjave tipa “da se pravi klub koji će za dvije godine biti najbolji na Balkanu”.
Nažalost, sama ta izjava pokazuje potpuno odsustvo osjećaja za realnost i zaslužuje diskvalifikaciju iz bilo kakvog ozbiljnog razgovora, kad je nogometu u pitanju, a kamoli vođenje kluba kakav je FK Sarajevo.
Oni “bolesnici” s početka teksta ipak su zaslužili nešto više…
Smjene kao na traci
Vasoski je čak četvrti trener koji je vodio Sarajevo u posljednjih 12 mjeseci.
Vinko Marinović odstupio je 12. maja prošle godine nakon debakla u ligi i prokockane titule. Kao šok terapija, na klupu je sjeo “dežurni vatrogasac” Dženan Uščuplić i uspio osvojiti Kup BiH u finalu protiv Borca koji je prethodno bordo timu preoteo pehar u Premijer ligi.
Potom je u junu 2021., pred ovu sezonu, kormilo povjereno Goranu Sabliću koji nije uspio kraj godine dočekati na klupi. Smijenjen je 27. decembra, nakon učinka od osam pobjeda, sedam poraza i četiri remija u Premijer ligi, te ispadanja već na prvoj prepreci u kvalifikacijama za evropsku Konferencijsku ligu.
Trenera iz Hrvatske nije spasila ni činjenica da je zatekao klub u potpunom organizacijskom i finansijskom haosu, sa ekipom koji su napustili gotovo svi vodeći igrači. Tek je dolazak Mirvića zaustavio sunovrat, no Sabliću su dani već bili odbrojani…
Vasoski je došao u januaru, zajedno sa njim i nekoliko igračkih pojačanja, uz finansijsku injekciju novog investitora. Vodio je Vasoski Sarajevo u 11 ligaških utakmica (po 4 pobjede i poraza, 3 remija), dok je u Kupu BiH uspio dobiti tri od četiri utakmice (1 remi).
Kup jedina šansa za Evropu
Upravo je izboreno finale Kupa BiH protiv Veleža ostalo jedina šansa bordo klubu da izbori plasman u Evropu.
Hoće li se ponoviti prošla godina, sa istim čovjekom Dženanom Uščuplićem na klupi?
