Nakon razornih zemljotresa u Venezueli, svijet se ponovo pita zašto, uprkos velikom tehnološkom napretku, naučnici i dalje ne mogu precizno predvidjeti vrijeme, mjesto i jačinu potresa. Odgovor se krije u složenim procesima koji se odvijaju kilometrima ispod površine Zemlje.
Svake godine Nacionalni centar za informacije o zemljotresima Američkog geološkog zavoda (USGS) registruje oko 20.000 potresa širom svijeta, što je u prosjeku 55 dnevno. Neki su gotovo neprimjetni, dok drugi, poput razornog seizmičkog udara koji je 24. juna 2026. pogodio Venezuelu, odnose stotine života i ruše čitave gradove.
Za razliku od uragana, koji se mogu pratiti danima unaprijed, zemljotrese još uvijek nije moguće precizno predvidjeti.
Napetost koja se iznenada oslobađa
Zemljotresi nastaju kada se iznenada oslobodi energija koja se godinama ili decenijama nakuplja zbog pomjeranja tektonskih ploča duž rasjeda.
Profesor Antonio Morales Esteban sa Univerziteta u Sevilji objašnjava da bi za tačno predviđanje bilo potrebno znati tri ključna podatka: gdje će se zemljotres dogoditi, kolika će biti njegova magnituda i tačno kada će se dogoditi.
Prva dva podatka moguće je procijeniti s određenom preciznošću, ali treći ostaje najveća nepoznanica.
Kako objašnjava profesor, to je poput dvije stisnute šake koje se snažno guraju jedna o drugu. Napetost raste, trenje se povećava, a zatim iznenada dolazi do naglog klizanja koje nije moguće unaprijed odrediti.
Naučnici znaju gdje prijeti opasnost
Stručnjaci mogu procijeniti područja na kojima se energija dugo nakuplja, takozvane seizmičke praznine.
Jedna od njih nalazi se u području Atakame u Čileu, gdje se posljednji veliki zemljotres dogodio 1922. godine. Naučnici znaju da postoji povećan rizik, ali ne mogu reći da će se potres dogoditi određenog dana ili sata.
Problem su dubine do kojih ne možemo doprijeti
Procesi koji izazivaju zemljotrese odvijaju se kilometrima ispod Zemljine površine, gdje vladaju ekstremni pritisci i temperature.
Najdublja bušotina koju je čovjek ikada napravio doseže oko 12 kilometara, dok poluprečnik Zemlje iznosi oko 6.370 kilometara. Zbog toga naučnici nemaju mogućnost direktnog posmatranja procesa koji prethode velikim potresima.
Životinje i umjetna inteligencija još nisu donijele odgovor
Godinama postoje priče da životinje mogu osjetiti zemljotrese prije ljudi, ali naučna istraživanja nisu uspjela potvrditi pouzdanu vezu između njihovog ponašanja i nadolazećih potresa.
Velike nade polažu se u umjetnu inteligenciju, koja može analizirati ogromne količine seizmičkih podataka i tražiti obrasce. Ipak, AI za sada može procjenjivati vjerovatnoću, ali ne i tačno predvidjeti kada će doći do zemljotresa.
Fokus je na prevenciji
Budući da precizno predviđanje još nije moguće, stručnjaci naglašavaju da je najbolja zaštita izgradnja kvalitetnih i potresno otpornih objekata, razvoj sistema ranog upozoravanja te edukacija stanovništva.
Zemlje poput Japana i Čilea već godinama primjenjuju stroge građevinske standarde koji značajno smanjuju broj žrtava tokom snažnih zemljotresa.
Naučnici zaključuju da će spasavanje života u narednim godinama više zavisiti od otpornijih zgrada i bolje pripremljenih zajednica nego od mogućnosti da se zemljotresi unaprijed predvide.