U Parizu je počela najveća vojna parada u historiji zemlje povodom proslave Dana pada Bastille, nacionalnog praznika Francsuke.
Ovogodišnji, deseti i ujedno posljednji mimohod pod predsjedanjem Emmanuela Macrona, zamišljen je kao masovna demonstracija zapadnog jedinstva i podrške Ukrajini.
Na Jelisejskim poljima Macron je okupio oko 30 lidera takozvane ‘Koalicije voljnih‘, a među glavnim gostima su ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, britanski premijer Keir Starmer te njemački kancelar Friedrich Merz.
Spektakl je simbolično otvoren preletom dva borbena aviona Mirage 2000, kojima su zajednički upravljali francuski i ukrajinski piloti. U povorci učestvuje čak 6.800 vojnika.
Među Macronovim gostima ove godine su i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, hrvatske premijer Andrej Plenković te albanski premijer Edi Rama.
Upravo je raspored sjedenja u svečanoj loži odmah postao glavna tema u regiji, a srbijanski mediji doslovno su usijani od oduševljenja pozicijom koju je dobio Vučić.
Vučić je u Pariz stigao na Macronov poziv, a Blic s ponosom ističe kako je on jedini lider na paradi koji predstavlja zemlju koja nije članica EU, NATO-a, niti ‘Koalicije voljnih‘, a svejedno je dobio elitno mjesto.
Vučić je smješten u prestižni prvi red, odmah između novog britanskog premijera Keira Starmera i kiparskog predsjednika Nikosa Hristodulidisa, dok su tik do njih smješteni ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij i finski predsjednik Alexander Stubb.
Činjenicu da Vučić sjedi u prvom redu, dok su lideri NATO članica poput Plenkovića i Rame smješteni red iza njega, mediji u Srbiji slave kao ‘čast i veliku diplomatsku pobjedu Beograda u Parizu.
Osim političkih i diplomatskih igara u loži, ovogodišnja parada predstavlja dosad neviđenu demonstraciju vojne moći. Oko 500 vojnika iz zemalja članica ‘Koalicije voljnih‘ predvodi povorku, a prati ih i 25 ukrajinskih vojnika.
Za Macrona, koji se iduće godine više ne može kandidirati na predsjedničkim izborima, ovo je emotivan i politički iznimno važan oproštaj od Elizejskih poljana, kojim je želio zacementirati francusku ulogu predvodnika europske obrambene politike.