Odluka predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića da se u toj instituciji pokrene i konačno izglasa imenovanje novih članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH predstavlja historijsku prekretnicu i najveći institucionalni trijumf probosanske politike u posljednjoj deceniji.
Ovim i potezom koji mu je prethodio, Bećirović uz kojeg je za izbor novih članova komisije glasao i član Predsjedništva BiH Željko Komšić nije samo formalno deblokirao jedno državno tijelo, već je u potpunosti vratio Komisiju u pravne okvire koje joj je dao Aneks VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kako je sistem funkcionisao sa strancima u Komisiji
Komisija ponovo broji pet članova, od kojih su dva međunarodni i nema veta na odluke koje se donose većinom glasova.
Nakon čitave jedne decenije u kojoj je ova institucija u tajnosti pretvorena u etnički poligon za razgradnju državnog identiteta, država je konačno pobijedila.
Ovim državničkim potezom, Bećirović je direktno udario na same temelje mehanizma blokada u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH koji su 2016. godine faktički u tajnosti uveli Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić, tadašnji članovi Predsjedništva BiH.
Izetbegović, Čović i Ivanić su svojom odlukom tada izbacili' i dvoje stranih stručnjaka iz Komisije uprkos tome što je ona osnovana direktno na osnovu Aneksa VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma kao nezavisna državna institucija, a ne kao unutrašnje tijelo formirano Ustavom BiH.
Nakon 10 godina sistemske paralize i pretvaranja ključne dejtonske institucije u politički poligon za ucjene, Komisija se današnjim imenovanjem pet članova konačno vraća tamo gdje pravno i pripada , u striktne okvire Aneksa VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Da bi se razumjela težina ove pobjede, neophodno je podsjetiti kako je Komisija funkcionisala u periodu od 2001. do 2016. godine, kada je radila u svom punom, dejtonskom sastavu.
Tijelo je tada činilo tri domaća i dva međunarodna člana, koje je imenovao generalni direktor UNESCO-a. U tom periodu, odluke su se donosile prostom većinom glasova ukupnog broja članova.
Ta većina je u pravilu uključivala i glas najmanje jednog međunarodnog eksperta. Zahvaljujući takvom ustroju, domaći politički utjecaji i etnička uslovljavanja bili su potpuno neutralisani.
Rezultat takvog profesionalnog i nepristrasnog rada bio je impresivan jer je donijeto više od 800 odluka. Proglašeni su i zaštićeni ključni nacionalni spomenici širom države, a kulturna baština se tretirala kao zajedničko blago Bosne i Hercegovine, bez obzira na entitetsku pripadnost.
Desetogodišnji mrak: Anatomija političke izdaje i blokada
Preokret i sunovrat institucije dogodili su se 2016. godine, kada su Izetbegović, Čović i Ivanić donijeli sramnu odluku o izbacivanju međunarodnih članova i uvođenju obaveznog konsenzusa tri domaća člana. Time je, suprotno slovu Dejtona, u ovu instituciju uveden etnički veto. Posljedice ovog poteza u praksi su bile razarajuće za državu jer je nastupila potpuna paraliza sistema.
U sazivu imenovanom 2021. godine, članica Komisije iz entiteta RS redovno je koristila mehanizam konsenzusa da blokira donošenje stotina odluka, što su zvanično konstatovali i državni revizori.
Koristeći ovaj mehanizam ucjene, politika iz RS-a je čak uspjela nametnuti praksu brisanja odrednice 'Bosna i Hercegovina' iz pojedinih zvaničnih dokumenata i odluka Komisije, čime se direktno nasrtalo na državni suverenitet.
Bećirovićeva borba kroz institucionalni lavirint
Onda je javnost krajem januara ove godine saznala da je Denis Bećirović u Predsjedništvu BiH inicirao donošenje odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH s kojom se u sastav ove komisije vraćaju dva međunarodna člana koje nominira generalni direktor UNESCO-a, te da se Komisija vrati na odlučivanje većinom glasova ukupnog broja članova, bez ikakvog entitetskog ili nacionalnog veta.
Njene odluke su konačne, uz mogućnost pokretanja upravnog spora pred Sudom BiH, ali bez prava žalbe.
Iako je Željko Komšić, član Predsjedništva BiH prije nekoliko mjeseci načelno podržao odluku da se Komisija vrati u okvire Aneksa VIII, on je u jednom trenutku odbio potpisati već izglasanu odluku, tražeći mišljenje OHR-a o tome može li Željka Cvijanović uložiti veto.
Ova Komšićeva neodlučnost i insistiranje na stavu OHR-a prijetili su da ponovo zamrznu cijeli proces i daju prostor SNSD-u za kontranapad.
Međutim, Bećirović nije odustajao i čvrsto je stajao iza argumenta da je Dejtonski sporazum na strani države i da nikakvo odlaganje nije opravdano.
Na kraju je odluka deblokirana i zvanično objavljena u februaru u Službenom listu BiH.
Bećirović je tako strpljivo dočekao pravi trenutak da na sjednicu Predsjedništva konačno stavi i samo imenovanje novih članova, čime je operacija spašavanja Komisije uspješno privedena kraju.
Zašto Cvijanović kuka na 'preglasavanje' i pravna zabluda
Nakon što je Bećirović na sjednicu stavio imenovanje pet novih članova, što uključuje povratak stranaca i ukidanje veta, Željka Cvijanović je demonstrativno napustila sjednicu žaleći se na preglasavanje i povredu vitalnog nacionalnog interesa.
Međutim, njena politička kuknjava i tvrdnje da je odluka destruktivna padaju na prvom ispitu elementarnog ustavnog prava jer za ovu odluku konsenzus uopšte nije bio potreban.
Ustav Bosne i Hercegovine je vrlo precizan i propisuje da je konsenzus unutar tročlanog Predsjedništva BiH obavezan isključivo za uže ustavne nadležnosti definisane Članom V, stavom 3 Ustava BiH.
To se odnosi na vođenje vanjske politike, imenovanje ambasadora, pregovaranje, zaključivanje i ratifikaciju međunarodnih ugovora, izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine BiH te predstavljanje države u međunarodnim organizacijama.
Imenovanje članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika ne spada ni pod jednu od ovih kategorija. Prema tome, odluka se po zakonu donosi većinom glasova, odnosno sa dva od tri člana Predsjedništva.
Bećirović i Komšić su imali puni legalitet da donesu odluku bez glasa Željke Cvijanović, te u ovom slučaju nema govora o nelegalnom preglasavanju, već o regularnoj demokratskoj i ustavnoj proceduri.
No, sam ishod čitaovg ovog procesa značajan je i s još jednog aspekta, jer ovaj Bećirovićev potez donosi radikalnu promjenu na bh. političkoj sceni koji u potpunosti ogoljava dosadašnju strategiju Banja Luke.
Jer, godinama je političko rukovodstvo iz entiteta RS na čelu s SNSD-om kod svog biračkog tijela uspijevalo održavati narativ u kojem se svaka blokada državnih institucija, svako stopiranje odluka i svako paralizovanje sistema fakturisalo kao njihov veliki patriotski uspjeh i zaštita entitetskih interesa.
Navikli su javnost u RS da je sve ono u čemu i gdje država BiH nazaduje zapravo njihova pobjeda.
Međutim, Bećirović je ovim potezom odigrao maestralnu ulogu i prekinuo tu praksu.
Zašto je ustavni veto Željke Cvijanović pravno nemoguć?
Suočena s političkim porazom, Cvijanović je najavila pokretanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa pred Narodnom skupštinom RS. Ali, upravo u tome leži potpuni pravni šah-mat koji joj je priredio Bećirović, jer Željka Cvijanović pravno ne može uložiti entitetski veto na ovu odluku.
Mehanizam vitalnog entitetskog interesa koji se šalje na potvrdu u NSRS neraskidivo je vezan samo za uže ustavne nadležnosti iz Člana V Ustava BiH. Pošto imenovanje članova ove Komisije nije dio tog paketa, institut veta je ovdje pravno potpuno neprimjenjiv.
Razlog za to je suštinske prirode jer Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH uopšte nije unutrašnja, ustavna institucija Bosne i Hercegovine. Nju nije osnovao Ustav BiH, niti Parlamentarna skupština BiH, već je stvorena direktno pod okriljem međunarodnog prava kroz Član IX Aneksa VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Ovlaštenje Predsjedništva BiH da imenuje njene članove crpi se direktno i isključivo iz Aneksa VIII, a ne iz domaće ustavne strukture. Samim tim, domaći ustavni instituti poput entitetskog veta ne mogu se prenositi na tijela sa snažnim međunarodnim karakterom koja su u startu izuzeta iz etničkih blokada.
Zato, u slučaju da NSRS i prihvati veto Cvijanović svako najavljeno dizanje ruku u Narodnoj skupštini RS bit će samo predstava za tamošnju javnost i čist pravni autogol, jer konačnu riječ o ovom pitanju može imati isključivo Ustavni sud BiH.
Jer ako bi Narodna skupština RS i potvrdila da prihvata veto Cvijanović, tada bi pred Ustavnim sudom BiH, probosanska strana imala neoborive argumente utemeljene na slovu Dejtonskog sporazuma.