Uz obalu Južnoafričke Republike, dva kita ubice (orke), poznata kao Port i Starboard, stekla su svjetsku slavu loveći najstrašnijeg predatora okeana, veliku bijelu ajkulu. Ipak, novo istraživanje otkriva da su orke samo "paravan" za mnogo opasnijeg neprijatelja.
Iako su Port i Starboard vješti lovci koji hirurškom preciznošću vade jetru morskih pasa, naučnik Enrico Gennari sa Oceans Research Institute tvrdi da pravi uzrok pada populacije nije prirodna selekcija, već ljudska aktivnost.
Mit o orkama kao glavnim krivcima
Poznato je da orke koriste eholokaciju kako bi skenirale tijelo plijena i precizno odstranile jetru bogatu lipidima. Između 2017. i 2025. godine zabilježeno je 11 slučajeva u kojima su orke usmrtile bijele ajkule. Međutim, to je zanemarivo u odnosu na brojke koje uzrokuju ljudi.
Procjenjuje se da ljudi godišnje uklone oko 44 velike bijele ajkule samo uz obalu Južne Afrike.
Programi kontrole morskih pasa (mreže na plažama) i slučajni ulov u komercijalnom ribolovu parangalima.
Statistika koja ledi krv u žilama
Iako je Južnoafrička Republika još 1991. bila prva država koja je zaštitila ovu vrstu, rezultati su poražavajući.
U poznatom zaljevu False Bay, broj uočavanja ajkula pao je sa 1,64 po satu (period 2000–2015) na praktično nulu nakon 2018. godine.
Genetske analize sugerišu da postoji svega 333 polno zrele jedinke u cijeloj povezanoj populaciji duž južnoafričke obale.
Rizik od potpunog izumiranja
Naučnici upozoravaju da uklanjanje 5 do 10 % ukupne populacije godišnje predstavlja neodrživ pritisak. Dok je lov orki prirodni fenomen na koji se ne može uticati, ljudska aktivnost podliježe zakonima.
„Bojimo se da bi Južnoafrička Republika, koja je prva zaštitila bijele ajkule, mogla postati i prva država koja će ih potpuno izgubiti.“
Nastavak ovakvog trenda bez strožih ograničenja u ribolovu mogao bi dovesti do izumiranja ove vrste mnogo brže nego što su to predviđali bilo kakvi modeli.