Velike bijele ajkule su strah i trepet okeana, predatori na vrhu lanca ishrane. Ipak, i one su postale plijen, otkrili su naučnici.
Do sada je zabilježena samo jedna vrsta koja lovi velike bijele ajkule, orke, odnosno kitovi ubice. Ovo ponašanje do sada je opaženo samo uz obale Južne Afrike, gdje orke preferiraju lov na odrasle ajkule jer one pružaju više hrane.
Međutim, naučnici su posmatranjem otkrili specijalizirano jato orki u Kalifornijskom zaljevu koje napada mlade ajkule, prevrće ih i vadi im jetru, izuzetno bogatu energijom, kako bi je podijelilo unutar jata, saopštili su iz Frontiersa.
Specijalizirano jato orki-lovaca na ajkule u Kalifornijskom zaljevu snimljeno je kamerom dok precizno cilja mlade velike bijele ajkule. Ovo jato, poznato kao Moktezumino jato, možda koristi toplije vode koje mijenjaju područja mriješćenja ajkula, kako bi lovilo mlade jedinke koje nemaju dovoljno iskustva da pobjegnu kao starije. Ova posmatranja ukazuju da orke možda češće love bijele ajkule nego što se ranije mislilo. Ipak, potrebna su šira istraživanja i dodatni podaci kako bi se izvukli čvrsti zaključci.
"Vjerujem da orke koje jedu elasmobranchii, ajkule i raže, mogu pojesti veliku bijelu ajkulu bilo gdje, ako to požele. Ovo ponašanje svjedoči o naprednoj inteligenciji orki, strateškom razmišljanju i sofisticiranom društvenom učenju, jer se tehnike lova prenose s generacije na generaciju unutar jata", ž rekao je morski biolog Erik Higera Rivas, direktor projekta u organizacijama Conexiones Terramar i Pelagic Life, te glavni autor članka objavljenog u žurnalu Frontiers in Marine Science.
Predatori postaju plijen
Naučnici su tokom rutinskog praćenja orki posmatrali dva lova u kojima su ubijene tri bijele ajkule. Lovovi su detaljno zabilježeni, a pojedine orke identificirane su prema karakteristikama njihovih leđnih peraja.
Tokom prvog lova, u augustu 2020. godine, pet orki jurilo je mladu bijelu ajkulu. Natjerale su je na površinu i zajednički prevrnule. Na kraju su je odvukle pod vodu i ponovo se pojavile s jetrom ajkule u ustima. Ubrzo zatim učinile su isto s drugom mladom ajkulom.
Drugi lov, viđen u augustu 2022. godine, imao je sličan tok: pet orki prevrnulo je mladu bijelu ajkulu na leđa i izbacilo je na površinu. Ajkula je krvarila iz škrga, a njezina jetra bila je vidljiva. Orke su je pojele.
Kada se ajkula prevrne, dolazi do stanja poznatog kao toni čna nepokretnost, koje mijenja njezinu svijest o okolini i čini je paraliziranom.
"Ovo privremeno stanje čini ajkulu bespomoćnom, što orki omogućava da izvadi njezinu hranjivo bogatu jetru i vjerovatno pojede i druge organe prije nego što ostatak tijela napusti", objasnio je Higera.
Na osnovu rana na tijelima ajkula, naučnici smatraju da su orke možda razvile specijaliziranu tehniku za izazivanje ovog stanja. To je lakše izvesti kod manjih ajkula, dok su mlade, neiskusne jedinke lakši plijen.
"Ovo je prvi put da vidimo orke kako više puta ciljano napadaju mlade bijele ajkule. Odrasle bijele ajkule brzo reagiraju na orke-lovce, potpuno napuštajući sezonska okupljališta i ne vraćaju se mjesecima. Ali ove mlade bijele ajkule možda su naivne prema orkama. Još ne znamo jesu li reakcije bijega bijelih ajkula instinktivne ili se moraju naučiti", rekao je dr Salvador Jorgensen sa Državnog univerziteta Kalifornije, koautor članka.
Nakon identifikacije, utvrđeno je da je jato zapravo Moktezumino jato, nazvano po istaknutom članu grupe. Ovo jato već je viđeno kako lovi raže, ajkule bikove i ajkule kitove, pa je moguće da su kroz ta iskustva naučile kako savladati velike bijele ajkule.
Promjene u područjima, promjene u ishrani?
Promjene u rasprostranjenosti velikih bijelih ajkula u Pacifiku mogle su Moktezuminom jatu pružiti novu priliku. Klimatski događaji poput El Niña izgleda da su izmijenili područja gdje se mrijeste bijele ajkule i povećali njihovo prisustvo u Kalifornijskom zaljevu, što znači da su izloženije ovom jatu, a svaka nova generacija mladih ajkula može postati sezonski plijen.
Ipak, ovo su za sada samo posmatranja. Naučnici planiraju detaljno istraživanje ishrane ove populacije orki kako bi utvrdili love li redovno bijele ajkule ili se fokusiraju na mlade jedinke kada su dostupne.
"Do sada smo posmatrali samo ovo jato kako jede elasmobranchii. Možda ih ima još. Prikupljanje podataka o izuzetnom načinu ishrane orki u ovom regionu omogućit će nam da razumijemo gdje se nalaze njihova ključna staništa, kako bismo mogli stvoriti zaštićene zone i primijeniti planove upravljanja radi smanjenja utjecaja čovjeka", rekla je dr Francesca Pankaldi iz Interdisciplinarnog centra za pomorske nauke Nacionalnog politehničkog instituta, koautorica studije.