U raspravama o razlikama u penzijama često se kao primjer navode druge evropske zemlje. Analize pokazuju kako funkcionišu njihovi sistemi i kolike penzije građani na kraju dobijaju.
U Njemačkoj se trenutno razmatra kako osigurati dostojanstven život u starosti, uprkos mjerama štednje i starenju stanovništva. Nakon izjava kancelara Friedricha Merza o državnoj penziji kao „osnovnoj sigurnosti“, ministrica socijalne politike Bärbel Bas naglasila je da novi model mora očuvati životni standard.
Prema podacima, prosječna zakonska penzija u Njemačkoj iznosi oko 1.400 eura za muškarce i 940 eura za žene, što se smatra relativno niskim u poređenju s drugim evropskim zemljama. Kao primjer se najčešće navodi Austrija.
U Austriji prosječna penzija za muškarce iznosi oko 2.400 eura, a za žene oko 1.700 eura. Penzije se isplaćuju 14 puta godišnje i usklađuju se s inflacijom.
Ključna razlika u odnosu na Njemačku je to što ne postoji podjela sistema, svi građani, uključujući državne službenike i samozaposlene, uplaćuju u isti penzioni fond. Doprinosi su veći i iznose oko 22,8%, dok država dodatno finansira sistem.
Nizizemska ima razvijen model koji se sastoji od državne penzije i obavezne profesionalne penzije koju finansiraju poslodavci. Zakonska starosna granica je 67 godina.
Švicarska koristi takozvani sistem tri stuba: državni dio penzije, obavezno profesionalno osiguranje i privatnu štednju uz poreske olakšice. Iako penzije mogu doseći i oko 4.800 eura, troškovi života i zdravstvenog osiguranja su veoma visoki.
U Švedskoj građani sami biraju kada će u penziju, najranije sa 64 godine. Dio doprinosa ulaže se u investicione fondove koje građani sami biraju, što može donijeti veće prinose.
U Francuskoj je podizanje starosne granice na 64 godine izazvalo velike proteste i reforma je trenutno zaustavljena.
U Velikoj Britaniji starosna granica za mlađe generacije ide do 68 godina. Državna penzija iznosi oko 1.108 eura mjesečno, što se smatra nedovoljnim za život, pa poslodavci moraju uplaćivati dodatno privatno osiguranje.
Evropski penzioni sistemi značajno se razlikuju, od centralizovanih modela poput Austrije do kombinovanih sistema poput Švicarske i Švedske. Ipak, zajednički izazov svima je isti: starenje stanovništva i pitanje kako osigurati održive i dovoljne penzije u budućnosti.