Arheolozi su konačno potvrdili da je veliki krug jama kod Stonehengea, poznat kao Durrington krug, djelo ljudi, koristeći najnovije naučne metode. Riječ je o nizu od dvadesetak velikih jama raspoređenih u krugu promjera nešto većeg od kilometra, s lokalitetima Durrington Walls i Woodhenge u središtu. Neke jame dosežu širinu od 10 metara i dubinu od pet metara, što ukazuje na iznimnu vještinu i upornost ljudi koji su ih iskopali.
Prvo otkriće iz 2020. izazvalo je veliko zanimanje, a istraživači su pretpostavljali da bi jame mogle biti ran dokaz numeričkog praćenja, jer precizno formiranje kruga zahtijeva sustavno kretanje i bilježenje položaja. Međutim, dio stručnjaka sumnjao je da jame nisu ljudskog porijekla, već prirodna ulegnuća.
Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Internet Archaeology pod naslovom The Perils of Pits, koristi kombinaciju naprednih tehnika. Električna tomografija otkrila je dubine jama, a georadar i magnetometrija njihove obrise. Za potvrdu ljudske aktivnosti uzeti su sedimentni uzorci koji su analizirani optički stimuliranom luminiscencijom, koja datira tlo prema posljednjem izlaganju svjetlu, te metodom sedDNA koja iz tla izdvaja tragove biljnog i životinjskog DNA.
Ponavljajući obrasci u različitim uzorcima tla ukazuju na isto kronološko i procesno porijeklo, što istraživači tumače kao dokaz ljudske intervencije. Prema prof. Vincentu Gaffneyju, takvi obrasci ne mogu nastati prirodnim putem. Rezultati pokazuju da su jame iskopane u kasnom neolitiku, iako njihov tačan smisao još uvijek nije poznat. Moguće je da je struktura bila povezana s vjerovanjem u podzemni svijet.
Ako se ta interpretacija potvrdi, Durrington krug predstavlja monumentalni zapis kozmologije tadašnjih zajednica, smješten u istom krajoliku koji je oblikovao i poznatiji Stonehenge.