Postoji mogućnost da 22. decembra 2032. godine Mjesec pogodi asteroid širok približno 60 metara, što bi moglo izazvati niz posljedica za Zemlju i svemirsku infrastrukturu. Iako vjerovatnoća udara iznosi tek oko 4 posto, naučnici smatraju da je dovoljno velika da se događaj ozbiljno prati, a neke agencije već razmatraju i preventivne mjere.
Asteroid nazvan 2024 YR4 mogao bi, u slučaju sudara, udariti u naš prirodni satelit snagom koja se poredi s detonacijom srednje jakog termonuklearnog oružja. To pokazuju podaci iz novog rada naučnika Yifana Hea sa Univerziteta Tsinghua, objavljenog na platformi arXiv. Energija udara bila bi milion puta veća od posljednjeg značajnog udara na Mjesec zabilježenog 2013. godine.
Udar bi otvorio izuzetnu priliku za geologe i planetarne naučnike, jer bi se događaj po prvi put mogao pratiti u stvarnom vremenu. Udarna energija bi isparila dio mjesečevog tla i proizvela plazmu vidljivu s Pacifika, gdje će u tom trenutku biti noć.
Procjenjuje se da bi se formirao krater širok približno jedan kilometar i dubok između 150 i 260 metara. Čak i nekoliko dana kasnije, instrumenti poput svemirskog teleskopa James Webb mogli bi pratiti hlađenje rastopljenih stijena, što bi pomoglo u razumijevanju historije bombardiranja Mjeseca.
Osim površinskih promjena, udar bi izazvao globalni „moonquake“ (mjesečev potres) magnitude oko 5.0, što bi bio najjači takav potres ikada registrovan. Također, procjenjuje se da bi približno 400 kilograma krhotina preživjelo povratak kroz Zemljinu atmosferu, što bi naučnicima donijelo „besplatne“ lunarne uzorce, iako bi materijal bio oštećen tokom prolaska kroz atmosferu.
Događaj bi imao i nevjerovatnu vizuelnu dimenziju. Simulacije pokazuju da bi oko Božića 2032. u atmosferu Zemlje ulazilo do 20 miliona meteora na sat, vidljivih golim okom, uz 100 do 400 velikih „vatrenih kugli“.
Međutim, ovaj spektakl nosi i globalne rizike. Predviđanja pokazuju da bi područja Južne Amerike, Sjeverne Afrike i Arapskog poluostrva bila najizloženija padu krhotina. Pad materijala na urbane zone, poput Dubaija, mogao bi izazvati ozbiljnu štetu.
Mnogo veći rizik prijeti satelitima. Veliki meteorski roj mogao bi izazvati lančane sudare satelita i otpada u orbiti, što bi u najgorem scenariju onesposobilo globalnu komunikacijsku i navigacijsku infrastrukturu na duži period.
Zbog mogućih posljedica, neke agencije već razmatraju misiju skretanja asteroida s putanje (slično misiji DART). Ako se vjerovatnoća udara poveća, čovječanstvo će se suočiti s velikom dilemom: intervenirati i spriječiti udar kako bi se zaštitili sateliti i ljudski životi, ili dopustiti događaj radi jedinstvene naučne prilike.