Dan nakon kojeg bi moglo doći do ozbiljnih obrata na globalnom tržištu naftom, 5. decembra, sve je bliže. Vijeće EU je u junu ove godine donijelo šesti paket sankcija kojim se, među ostalim, "zabranjuje kupnja, uvoz ili prenos sirove nafte i određenih naftnih derivata iz Rusije u EU. Ta će se ograničenja početi primjenjivati postupno. Unutar šest mjeseci kad je riječ o sirovoj nafti, od 5. decembra. Te unutar osam mjeseci kad je riječ o drugim rafiniranim naftnim derivatima, od 5. februara iduće godine", piše Jutarnji.
Trgovci naftom i tankerske kompanije traže rješenja
Od trenutka donošenja te odluke dvije su se poslovne zajednice odmah dale u traženje rješenja: trgovci naftom i tankerske kompanije. I jednima i drugima se poslovi odvijaju dobro. Ruska je nafta tražena jer ide ispod tržišne cijene i veliki kupci u Aziji pune zalihe. Taj bi dobar posao mogao prestati kad evropske sankcije stupe na snagu.
Zabrinut je i SAD, veliki proizvođač i trgovac naftom, energetski samodostatan. Njihove kompanije trenutačno prodaju velike količine ukapljenog plina Evropi po historijski visokim cijenama. Washington smatra da bi prekid evropske kupovine nafte mogao izazvati potrese na tržištu cijena. Cijene bi opet mogle skočiti kao početkom ruske agresije na Ukrajinu. Rusija sada dnevno prodaje 7,4 miliona barela, što predstavlja oko 10 posto tržišnog udjela.
Zbog toga je Washington pokrenuo inicijativu uspostave maksimalne cijene za barel ruske nafte kako bi se smanjila zarada koju Moskva ostvaruje prodajom nafte. Rasprava o tome se vodi na razini grupe G7, ali nije zaključena. Visoki predstavnik EU objavio je 6. oktobra: "Vijeće EU odlučilo je da u slučaju da plovilo pod zastavom treće zemlje prevozi rusku sirovu naftu ili naftne derivate kupljene po cijeni iznad gornje granice, treba mu zabraniti pružanje tehničke pomoći, brokerskih usluga, finansiranja ili financijske pomoći, uključujući osiguranje, povezano s bilo kojim budućim prevozom sirove nafte ili naftnih derivata tim brodom".
Maksimalna cijena nafte
Dakle, ako se na razini G7 dogovori maksimalna cijena nafte, tada će EU dopustiti da se ona prevozi. Ali samo ako je kupljena ispod maksimalne cijene. U slučaju kršenja sankcija kompanije će se naći pod snažnim udarom. Tri članice EU, Grčka, Cipar i Malta, koje imaju velike tankerske flote, kako je početkom oktobra javio Euractiv.com, dobit će "znatne ustupke u vezi s njihovim ekonomskim zabrinutostima, uključujući procjenu učinka koju treba napraviti prije stupanja na snagu ograničenja cijena".
Posljednje informacije govore da je SAD sada sklon tome da gornja cijena barela ruske nafte bude i nešto više od 60 dolara (prve su procjene govorile o rasponu od 40 do 60 dolara) kako ne bi, ako bude preniska, potaknula Moskvu na smanjenje proizvodnje, što bi povećalo cijene nafte. Cijena barela tipa Brent u ponedjeljak ujutro bila je nešto više od 92 dolara.
Okuplja se velika tankerska flota u sjeni
Sankcije stupaju na snagu u ovom ili onom obliku i bit će udarac Rusiji, trgovcima naftom i tankerskim prevoznicima. A oni su se dosjetili jadu i, kako piše Bloomberg, "okuplja se velika tankerska flota u sjeni, nepoznatih vlasnika, kako bi služila interesima Moskve". Tako bi se formirala "složena i tajnovita mreža brodova, vlasnika, luka i sigurnih prolaza kojima dominiraju entiteti voljni sarađivati s Rusijom". Christian Ingerslev, glavni izvršni direktor Maersk Tankers A/S, kompanije koja upravlja flotom od 170 brodova od kojih niti jedna nije u službi Rusije, rekao je za Bloomberg: "Ako pogledate koliko je brodova prodano u proteklih šest mjeseci nepoznatim kupcima, vrlo je jasno da se gradi flota za prevoz ruske nafte". Riječ je o tankerima različitih nosivosti koji plove već više od 15 godina ili starijima.
Bloomberg prenosi da neotkriveni vlasnici tankera koji bi trebali činiti tu flotu imaju sjedište u Dubaiju, Hong Kongu, Singapuru i na Kipru. U projekt je uključen i ruski brodar Sovcomflot PJSC.
Prekrcavanje nafte s broda na brod
Dodatni je model zaobilaženja sankcija dobro poznati mehanizam prekrcavanja nafte s broda na brod negdje na pučini. Usavršila ga je Islamska Republika Iran koja tako prodaje naftu Narodnoj Republici Kini unatoč američkim sankcijama. Teškoću na tom planu predstavlja lokacija jer tankeri s ruskom naftom većinom isplovljavaju iz luka na Baltičkom moru. Kuda ne mogu uploviti najveći. Prekrcaj, dakle, nije moguć dok ne prođu užine Baltika, a trebat će izbjeći i moguću kontrolu članica EU uz atlantsku obalu. Ne treba sumnjati da su zainteresirane strane za kršenje sankcija već istražile gdje bi se prekrcaj mogao obaviti budući da je potrebno da to bude područje s mirnim morem i bez naglih promjena vremena. Serene Cheong, novinarka Bloomberga, upozorava da će vjerovatno na definiranoj tački čekati supertanker u koji će više manjih prekrcati naftu. Više brodova povećava cijenu prevoza.
U konačnici dolazi možda i ključni problem osiguranja tereta. "Većina tankera zaštićena je od rizika, uključujući izlijevanje nafte od strane 13 organizacija članica unutar Međunarodne grupe P&I klubova, od kojih su mnoge u Evropi. Sankcije EU podrazumijevaju da bi kompanije iz bloka morale prestati pružati pokriće, a sama Međunarodna grupa ne bi mogla računati na reosiguranje od kompanija iz EU", tumači Bloomberg.
I zaključuje: "Evropa je središte osiguranja i reosiguranja, bez čega vlasnici riskiraju da nemaju zaštitu od rizika, uključujući izlijevanje nafte. Zbog toga je pridržavanje sankcija EU - i gornje granice cijena - vrlo polarizirajuće i neizvjesno pitanje za vlasnike tankera."
