Venera se dugo smatrala Zemljinim „zlim blizancem“. Iako su oba planeta približno iste veličine i nastala u istom dijelu Sunčevog sistema, Venera je znatno negostoljubivija za život kakav poznajemo. Površinske temperature na ovom planetu mogu dostići i 480 stepeni Celzijusa, oblaci su sastavljeni od sumporne kiseline, a atmosferski pritisak na površini gotovo je 100 puta veći od Zemljinog, što odgovara pritisku na dubini od oko 900 metara ispod mora.
Ipak, ispod svih tih ekstremnih uslova, kako sugerira međunarodni tim istraživača u novom radu prihvaćenom za objavu u časopisu Icarus, planeta bi mogla skrivati goleme šuplje strukture ispunjene lavom, piše Futurism.
Potencijalno goleme strukture
Takozvane cijevi od lave, koje nastaju kao posljedica vulkanske aktivnosti nakon povlačenja tekuće lave, na Zemlji su česta pojava, a vjeruje se da postoje i na Mjesecu i Marsu.
Iako na Veneri ne bi mogle služiti kao skloništa za svemirske putnike zbog ekstremnih uslova koji onemogućavaju bilo kakvu ljudsku prisutnost, dokazi koji upućuju na njihovo postojanje sve su uvjerljiviji. Jedan od ključnih razloga je površinska gravitacija Venere, koja iznosi oko 91 posto Zemljine, što omogućava da cijevi široke i do jednog kilometra ostanu strukturno stabilne.
„Naši rezultati sugeriraju da cijevi od lave široke nekoliko stotina metara mogu ostati stabilne, a te dimenzije odgovaraju uočenim veličinama venerijanskih kanala“, navodi se u radu.
Potraga za dokazima
Istraživači sada pozivaju na buduće misije s naprednijim mogućnostima snimanja visoke rezolucije i geofizičkih istraživanja, kako bi se tragalo za nizovima jama, kružnim udubljenjima pronađenim na više planetarnih tijela, takozvanim „svjetlarnicima“ – vertikalnim otvorima koji vode u podzemne kanale – te velikim podzemnim šupljinama.
Naučnici su koristili standardnu tehniku analize graničnih konačnih elemenata (FELA) kako bi procijenili gornje granice veličina cijevi od lave koje bi mogle postojati na površini Venere.
Ovi nalazi nadovezuju se na ranija istraživanja koja su pokušala modelirati „eksplozivni vulkanizam“ planete. Studija objavljena prošle godine također je zaključila da bi cijevi od lave zaista mogle postojati na Veneri.
„Cijevi od lave na Zemlji imaju manji volumen, na Marsu nešto veći, a na Mjesecu još veći. A onda imamo Veneru, koja potpuno odstupa od tog trenda i pokazuje naznake cijevi s izuzetno velikim volumenom“, izjavila je prošle godine istraživačica s Univerziteta u Padovi Barbara De Toffoli, kako je prenio New Scientist.
Buduće misije pod znakom pitanja
Direktna potvrda postojanja ovih ogromnih kanala mogla bi se pokazati izuzetno teškom. Osim ekstremnih uslova na površini, planeta je prekrivena debelim slojem gustih oblaka, što značajno otežava analizu površine iz orbite.
Uprkos tome, NASA-ina misija DAVINCI (Deep Atmosphere Venus Investigation of Noble Gases, Chemistry, and Imaging), čije je lansiranje okvirno planirano za 2030. godinu, uključivat će orbiter i atmosfersku sondu za detaljno istraživanje Venere.
Dodatna misija, nazvana VERITAS (Venus Emissivity, Radio Science, InSAR, Topography, and Spectroscopy), osmišljena je za skeniranje površine planete pomoću blisko-infracrvenih i radarskih instrumenata visoke rezolucije.
Iako je misija DAVINCI preživjela velika budžetska rezanja i dobila sredstva za još jednu godinu, sudbina misije VERITAS i dalje je neizvjesna. Prijedlog budžeta NASA-e iz vremena Trumpove administracije predviđao je ukidanje obje misije, ali je protivprijedlog Kongresa, koji je nedavno odobrio Senat, zadržao nadu da će potraga za mogućim venerijanskim cijevima od lave ipak biti nastavljena.