Američki predsjednik Donald Trump je, ubrzo nakon svoje akcije u Venezueli, izjavio da to "neće predstavljati problem" kada je riječ o njegovim odnosima s Kinom, jer će Kina kao rezultat dobiti više nafte. Stvarnost je, naravno, mnogo složenija od toga.
Ono u šta možete biti sigurni jeste da, uprkos kratkoročnim troškovima za Kinu, postoji više načina na koje ona može (i vjerovatno već to čini) manevrirati kako bi ovu situaciju okrenula u svoju korist.
Javno, Kina je izrazila i nastavit će izražavati svoje ogorčenje. Venezuela je bila jedan od glavnih kineskih partnera u Latinskoj Americi, a nemiješanje u unutrašnje poslove drugih država dosljedno se ističe kao temeljno načelo kineske politike.
'Šokantna operacija'
Zaista, njeno Ministarstvo vanjskih poslova brzo je američku operaciju opisalo kao "šokantnu“ i "jasno kršenje međunarodnog prava“. Njihov bijes je vjerovatno dodatno pojačan samim prizorom događaja; samo nekoliko sati prije svog hapšenja, Nicolas Maduro je u Caracasu ugostio kinesku delegaciju koju je predvodio njihov specijalni izaslanik za latinoamerička pitanja, Qiu Xiaoqi.
Snimci na kojima se zajedno smiješe, naizgled nesvjesni onoga što će se uskoro dogoditi, mogli bi se smatrati neugodnim za naciju koja ne voli gubiti ugled.
Finansijski gledano, Kina će se brzo kretati kako bi zaštitila svoje interese, ali njena izloženost Venezueli nije toliko velika koliko neki misle.
Da, Kina je najveći kupac venezuelanske nafte, ali ona čini tek oko 4% ukupnog obima kineskog uvoza nafte, a analitičari navode da je Kina donekle zaštićena velikim količinama koje su već na putu (unaprijed kupljenim uoči sankcija) te postojećim zalihama.
Najznačajnije posljedice
Ukratko, Maduru je Kina bila potrebnija nego što je on bio potreban Kini. Najznačajnije posljedice vjerovatno će biti geopolitičke prirode.
Na kineskim društvenim mrežama pojavilo se mnogo poređenja s Tajvanom. Korisnici se pitaju: ako SAD može jednostrano uhapsiti lidera suverene države, šta sprječava Kinu da pokuša uhvatiti lidera onoga što ona vidi kao odmetnutu provinciju?
Iako bi presedan koji je Trump postavio u posljednjih nekoliko dana, barem u teoriji, mogao biti opasan, u praksi vjerovatno ne ubrzava kinesku invaziju na Tajvan. Za sada se Kina jasno odlučila za kampanju prisile, pritiska i ponovnog ujedinjenja bez rata.
Ipak, taj potez donekle pomjera granice unutar te kampanje.
Može li se SAD nagovoriti da ublaži svoje kritike kada se Kina približi granicama međunarodnog prava? Može li Kina razumno očekivati sličan "izuzetak za velike sile“ kakav SAD očito sebi dopušta?
Sada ona zasigurno ima više argumenata u nastojanju da uvjeri svijet kako je pouzdaniji izvor globalnog liderstva.
Kina je tokom protekle godine naučila da su snaga i čvrsto držanje svojih stavova najbolja pozicija za djelovanje unutar Trumpovog novog svjetskog poretka. Ne treba očekivati da će se to promijeniti, piše Sky News.