Domaća mačka (Felis catus) ušunjala se u Kinu u osmom stoljeću. Ali mnogo prije toga, drevni Kinezi nisu bili bez mačaka. Nova genetska analiza pruža dokaze da je između prije 5.400 i 1.900 godina upravo leopard mačka (Prionailurus bengalensis) bila ta koja je vrebala pacove i miševe drevne Kine, izvještavaju istraživači 27. novembra u časopisu Cell Genomics. Nalazi nude naznake o tome zašto neke životinje završe u našim domovima i srcima, dok druge ostanu divlje i slobodne.
Savremene domaće mačke potiču od afričke divlje mačke (Felis lybica). Ljudi su ih morali donijeti u Kinu, “ali mnogo se raspravljalo o tome kada se tačno to dogodilo,” kaže He Yu, paleogenetičarka sa Univerziteta u Pekingu. Umjetnost i literatura iz nekoliko stoljeća prije nove ere pominju “mačke” pa čak uključuju i slike mačaka. “Ali bilo je i onih koji su tvrdili da ta mačka možda nije domaća mačka kakvu danas podrazumijevamo,” kaže Yu, piše Science News.
Mitohondrijska DNK
Yu i njen tim ispitali su mitohondrijsku DNK, koja se nasljeđuje isključivo po majčinoj liniji, iz kostiju 22 mačke pronađene u ljudskim naseljima, datiranih od prije oko 5.400 godina u neolitu pa sve do 20. stoljeća. Najraniji ostaci domaćih mačaka datiraju u 730. godinu nove ere, tokom kineske dinastije Tang, kada su te vrste mačaka mogle stići Putem svile. Svi ostaci domaćih mačaka imali su mitohondrijsku DNK koja ukazuje na porijeklo s Bliskog istoka, što znači da su majke tih mačaka bile blisko povezane s modernim afričkim divljim mačkama iz tog područja.
DNK je dala i tragove o tome kako je ta najranija mačka izgledala, kaže Yu. Najvjerovatnije je imala kratku dlaku i barem neke bijele oznake. Baš kao i danas, ljudi u doba dinastije Tang bili su zaljubljeni u slike mačaka, a njihove slike potvrđuju da su bijele mačke ili mačke s bijelim oznakama bile popularne — 85 posto prikazanih mačaka imalo je neku bijelu boju.
Ali kada su naučnici pregledali uzorke prije 200. godine nove ere, mitohondrijska DNK nije pripadala domaćim mačkama. Pripadalo je leopard mačkama — drugoj vrsti mačke porijeklom iz Kine. Malo je vjerovatno da su one bile jednako mazne kao domaće mačke. “Leopard mačke su vjerovatno bile više ono što nazivamo ‘eksploatatorima’,” koje su živjele u blizini ljudi, ali ne i u njihovim domovima, kaže Kathryn Lord, evolucionarka sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Massachusetts Chan.
Ostaci iz doba dinastije Han
Ovaj nalaz poklapa se sa arheološkim ostacima iz doba dinastije Han. Plitka zdjela iz oko 168. godine prije nove ere ima sliku mačke, ali umjesto pruga ili šara, mačka je prikazana sa pjegama i dugačkim prugastim repom — vrlo slično leopard mački, napominje Yu.
Leopard mačka nestaje iz ljudskih naselja nakon dinastije Han, oko trećeg stoljeća nove ere. To je bilo “haotično razdoblje kineske historije”, s ratovima te ekonomskim i demografskim padovima, kaže Yu. Kada su se stabilnost i obilje hrane vratili, zajedno s mnoštvom malih, ukusnih glodara kojima je trebao predator, leopard mačka se mogla vratiti. Ali tada se već pojavila domaća mačka. Ona je zauzela tu nišu i pobijedila za dlaku, jer je bila pitomija.
Ali leopard mačka možda neće zauvijek ostati zapostavljena. Ne samo da je jedan od roditelja popularne bengalske mačke, nego ekolozi danas pronalaze divlje leopard mačke kako žive u savremenim kineskim predgrađima, kaže Yu. “Mnogo leopard mačaka živi veoma blizu ljudi, čak i u predgrađima Pekinga,” kaže ona. Ljudi — i njihov otpad i glodari — još uvijek su privlačni.
Priča o dvjema mačkama pruža uvid u to zašto neke životinje završe u domaćim odnosima s ljudima, a druge ne, kaže Elinor Karlsson, takođe sa Chan Medicinskog fakulteta. “Ovaj rad pokazuje da je prilagođavanje ljudskim sredinama evolucijski proces, kao i sve drugo,” kaže ona. Leopard mačke su iskorištavale ljudska okruženja kada im je to odgovaralo, a povlačile se u šumu kada nije. “Nevjerovatno je da životinje to mogu, i da to nisu ljudi koji to uzrokuju,” kaže ona. “Mi samo oblikujemo svijet".