Novi video pruža mjesto u prvom redu za kosmičku dramu koja se odvija već stoljećima. Još od 1604. godine, kada su astronomi širom svijeta zabilježili pojavu nove "zvijezde“ na nebu, ljudi su pratili kako se ona razvija.
Danas znamo da to uopće nije bila nova zvijezda, već eksplozivna smrt bijelog patuljka – supernova – čiji su ostaci formirali oblak izbačenog materijala koji se i danas širi nevjerovatnim brzinama.
Zapanjujuće promjene
Zahvaljujući NASA-inom rendgenskom opservatoriju Chandra, sada i sami možete zaviriti u taj prizor. U novom videu astronomi su sastavili 25 godina posmatranja ostatka Keplerove supernove, odnosno SN 1604, otkrivajući zapanjujuće promjene vidljive čak i tokom tako kratkog kosmičkog vremenskog perioda.
Astronomi Jessye Gassel sa Univerziteta George Mason i NASA-inog Goddard centra za svemirske letove, te Brian Williams iz NASA Goddard centra, predstavili su video na 247. sastanku Američkog astronomskog društva.
Ostatak Keplerove supernove izuzetno je uzbudljiv za astronome – rijedak je primjer supernove za koju imamo jasan početni trenutak, zabilježen prije više od 400 godina. Također je udaljena "samo“ 20.000 svjetlosnih godina; nije baš blizu, ali dovoljno blizu da se uz današnje instrumente njene promjene mogu pratiti s izuzetnom preciznošću.
Te promjene su posebno zanimljive, dijelom zbog vrste eksplozije koja je stvorila ovaj oblak – supernove tipa Ia. One nastaju kada bijeli patuljak u binarnom sistemu akumulira toliko mase od svog pratioca da postane nestabilan, što dovodi do ogromne kosmičke eksplozije.
Supernove tipa Ia važne su iz više razloga. Kada eksplodiraju, imaju dobro poznat maksimum apsolutnog sjaja. To znači da možemo s velikom tačnošću mjeriti njihovu udaljenost i koristiti ih kao kosmičke „mjerače udaljenosti“. One su također glavni izvor teških elemenata u svemiru; kada bijeli patuljak eksplodira, proizvodi nuklearne fuzije iz njegovog jezgra raspršuju se u svemir, gdje kasnije mogu biti ugrađeni u druge objekte dok se formiraju.
Životna snaga novih zvijezda
"Eksplozije supernova i elementi koje izbacuju u svemir predstavljaju životnu snagu novih zvijezda i planeta. Razumijevanje njihovog ponašanja ključno je za shvatanje naše kosmičke historije", kaže Williams.
Ostatak Keplerove supernove važan je laboratorij za proučavanje ovog procesa, pa ga astronomi pažljivo posmatraju već decenijama. Kreće se dovoljno brzo da se sitne promjene mogu pratiti čak i s udaljenosti od 20.000 svjetlosnih godina.
Ranija studija iz 2020. godine otkrila je da neki čvorovi u širećem oblaku zvjezdanih ostataka imaju brzine i do 8.700 kilometara u sekundi (oko 5.400 milja u sekundi).
Video sadrži snimke ostatka supernove zabilježene 2000, 2004, 2006, 2014. i 2025. godine. Iako naučni rad još nije objavljen, istraživači planiraju da se fokusiraju na mjerenja kretanja izbačenog materijala, nadograđujući rezultate studije iz 2022. godine koja je mapirala brzine udarnih frontova izbačenog materijala na više mjesta.
Analiza vizualizacije pokazuje da se drugi dijelovi udarnog vala kreću brzinama između 6.170 i 1.790 kilometara u sekundi – što je otprilike 2 odnosno 0,5 posto brzine svjetlosti.
Iako je to brže od brzine potrebne da zvijezda napusti Mliječni put, front se širi u gas i prašinu koji će značajno usporiti njegovo kretanje. Na kraju će ostati gravitaciono vezan za galaksiju.
Tokom hiljada godina, krhotine supernove će se raspršiti. Nevjerovatna je sreća što je možemo posmatrati u ovom kratkom treptaju kosmičkog vremena.
"Zaplet Keplerove priče tek sada počinje da se razvija. Zapanjujuće je da možemo gledati kako se ostaci ove razbijene zvijezde sudaraju s materijalom koji je već ranije izbačen u svemir", kaže Gassel, prenio je sciencealert.com.