Semafore često uzimamo zdravo za gotovo, pratimo svjetla i reagujemo u saobraćaju. Zeleno je prolaz, žuto upozorenje, a crveno stop. Iako dizajn boja nije slučajan, jeste li ikada primijetili da mnoga stakla na semaforima imaju neobične utore ili neravne rubove? Razlozi su isključivo praktični i sigurnosni.
Mnogi semafori imaju specifične utore na staklima. Ako crveno svjetlo traje dugo, vozačima pažnja često odluta. Upravo ta nejednaka struktura svjetala pomaže da se to ne dogodi, ona suptilno "mami" pogled i pomaže vam da ostanete koncentrisani na izmjenu boja.
Ono što na semaforima izgleda kao "ogrebotine" ili nejednaki rubovi su zapravo raspršivači. Njihova uloga je da osiguraju da se svjetlost distribuira što je moguće šire.
Zahvaljujući njima, semafor vidite jednako jasno i kada ste tik ispred njega, ali i sa udaljenosti od 50 metara.
Da je staklo potpuno glatko, svjetlosni snop bi bio fokusiran kao kod lasera, što bi zasljepljivalo vozače direktno ispred, dok bi onima sa strane semafor bio gotovo nevidljiv.
Kod najnovijih semafora utori na staklu više nisu potrebni. Umjesto njih koriste se stotine malih leća koje precizno usmjeravaju svjetlost. Ova tehnologija rješava i problem tzv. fantomskih svjetala, refleksije sunčeve svjetlosti koja stvara iluziju da su sva svjetla na semaforu upaljena istovremeno.
Danas se u semafore masovno ugrađuju LED diode, koje omogućavaju odličnu vidljivost čak i pod direktnim sunčevim zracima, čineći raskrsnice sigurnijim nego ikada prije.