Iako se često koristi termin "neprobojno", u svijetu sigurnosti pravilnije je reći "otporno na metke", jer stepen zaštite direktno zavisi od vrste oružja, municije i brzine samog projektila.
Većina vozača pri kupovini automobila obraća pažnju na zračne jastuke i testove sudara, ali rijetko razmišlja o samom staklu. Automobilsko staklo je, zapravo, vrhunski tehnološko-hemijski proizvod osmišljen da izdrži ekstremne uslove. Kod balistički otpornih stakala, namijenjenih blindiranim vozilima, ovi zahtjevi su podignuti na najviši nivo.
Obično automobilsko staklo nije isto na svim pozicijama:
Bočna i zadnja stakla: Najčešće su kaljena. Zagrijavaju se na temperature iznad 600°C, čime postaju pet puta jača od običnog stakla. Pri lomu se raspadaju u sitne, tupe komadiće kako bi se spriječile posjekotine.
Vjetrobranska stakla: Izrađena su kao laminirana "sendvič" struktura. Između dva sloja stakla nalazi se sloj polivinil-butirala (PVB) koji sprečava rasipanje stakla pri udaru i doprinosi čvrstoći karoserije.
Balistički otporno staklo koristi sličan princip kao vjetrobran, ali u znatno masivnijem obliku. Umjesto nekoliko milimetara, ova stakla mogu biti deblja od 39 mm.
Princip rada nije naglo blokiranje, već postepeno upijanje energije:
Vanjski tvrdi sloj: Deformiše vrh metka i značajno ga usporava.
Unutrašnji slojevi (polikarbonat ili akril): Ovi elastičniji slojevi "hvataju" projektil i raspoređuju silu udara na veliku površinu dok se ona potpuno ne rasprši.
Ovakva zaštita donosi i velike izazove. Dok standardno vjetrobransko staklo teži oko 11 kg, balistički otporno može težiti više od 200 kg. Tolika masa zahtijeva:
- Dodatna ojačanja šasije.
- Specijalne šarke na vratima koje mogu izdržati teret.
- Jače motore za podizanje prozora (ukoliko su uopće pokretni).
Također, što je više slojeva, vidljivost može biti slabija, mada moderna tehnologija omogućava sve bistrija i lakša rješenja koja SUV vozila i državne limuzine pretvaraju u prave tvrđave na točkovima.