Pas je za većinu vlasnika poput člana porodice, ali i oni, baš kao i djeca, često znaju napraviti nestašluke koji nas natjeraju da galamimo na njih. Alan Peiro, stručnjak za dresuru, objašnjava šta se zapravo dešava u tim trenucima.
Peiro ističe da ako je pas nervozan ili uzbuđen, ne treba ga kažnjavati niti vikati na njega, već smireno preusmjeriti njegovo ponašanje. Na primjer, umjesto da ga grdite što skače, najbolje je tražiti da sjedne i nagraditi ga kada to učini. Ovaj pristup pomaže psu da razumije kakvo ponašanje očekujete od njega, bez stvaranja straha ili tenzije.
Šta se tačno dešava kada povisite ton?
Osjeća se zbunjeno: Psi interpretiraju ton i intenzitet zvuka prije samih riječi, pa vika stvara više pometnje nego razumijevanja.
Doživljava strah ili stres: Veoma glasna boja glasa može se doživjeti kao prijetnja i aktivirati njihov instinkt „bori se ili bježi“.
Povezuje viku s hroničnim stresom: Ako je vikanje učestalo, pas može razviti hroničnu anksioznost ili čak izbjegavajuće ponašanje prema vlasniku.
Narušava se povezanost: Umjesto da jača odnos, pas može postati manje povjerljiv i manje voljan za interakciju s vama.
Ne uči ono što očekujete: Vikanje ne uči psa šta treba da radi, već samo trenutno suzbija ponašanje bez nuđenja alternative.
Različiti stručnjaci i studije ističu da je korištenje pozitivnog pojačanja (pohvale, nagrade, smireno vođenje) mnogo efikasnije za učenje lijepog ponašanja. Poboljšanje povjerenja, smanjenje problematičnog ponašanja i podsticanje emocionalnog blagostanja samo su neki od benefita pravilne komunikacije, piše geaorganic.