Radni dan počinje kafom i mejlovima, a završava se ukočenim leđima i teškim nogama. Višesatno sjedenje postalo je normalno stanje savremenog čovjeka, ali naše tijelo nije dizajnirano za život u stolici. Evolucija nas je oblikovala za kretanje, a ne za statičan položaj ispred ekrana. Kada sjedimo osam, devet ili deset sati dnevno, organizam ulazi u režim usporavanja koji dugoročno ostavlja ozbiljne posljedice.
Prvi na udaru je metabolizam. Dugotrajno sjedenje usporava sagorijevanje kalorija, povećava rizik od debljanja i remeti regulaciju šećera u krvi. Mišići, posebno oni najveći, gluteusi i noge, praktično miruju, a kada veliki mišići ne rade, cijelo tijelo troši manje energije. Vremenom to može doprinijeti razvoju inzulinske rezistencije i kardiovaskularnih problema, čak i kod ljudi koji povremeno treniraju.
Ni kičma ne prolazi bolje. Položaj savijen nad tastaturom stvara konstantan pritisak na vratni i lumbalni dio leđa. Bolovi u vratu, ramenima i donjem dijelu leđa postaju hronični, a loše držanje prenosi se iz kancelarije u svakodnevni život. Problem je što bol dolazi postepeno, pa ga često ignorišemo dok ne postane ozbiljan. Tijelo šalje signale, ali ih nerijetko utišamo tabletom protiv bolova i nastavimo sjediti.
Manje se govori o utjecaju na mentalno zdravlje. Dugotrajna fizička neaktivnost povezana je s padom energije, slabijom koncentracijom i većim rizikom od anksioznosti i depresivnih epizoda. Kretanje podstiče cirkulaciju i lučenje hormona koji popravljaju raspoloženje, a kada ga nema, ni mozak ne radi punim kapacitetom. Zato nije slučajno što se nakon kratke šetnje vraćamo za sto s više fokusa.
Dobra vijest je da rješenje ne zahtijeva radikalne poteze. Ustajanje svakih 30 do 60 minuta, kratko istezanje, hodanje dok razgovaramo telefonom ili zamjena lifta stepenicama mogu napraviti ogromnu razliku. Naše tijelo ne traži savršenstvo, traži pokret. Jer stolica možda jeste udobna, ali cijena koju plaćamo za nju može biti previsoka.