„Vještačka inteligencija može računati, ali čovjek mora donositi odluke“, kaže Maximilian Kiener s Instituta za etiku u tehnologiji pri Tehničkom univerzitetu u Hamburgu.
Savjeti o izboru karijere, pomoć pri učenju ili čak podrška osobama koje traže zamjenu za razgovor s terapeutom, čini se da vještačka inteligencija danas ima odgovor na gotovo svaki problem.
Virtuelni asistenti uglavnom su programirani tako da budu ljubazni, susretljivi i rijetko osporavaju ono što korisnik kaže. Međutim, upravo taj privid ljudskosti može stvoriti opasnu iluziju kojoj korisnici previše vjeruju, upozorava Kiener.
„Ono što vještačka inteligencija ne može raditi jesu vrijednosne procjene. Kojim putem trebam krenuti u karijeri? Trebam li postati advokat ili ljekar? Tu ne postoji samo jedan ispravan odgovor, niti je riječ o zadatku koji se može jednostavno izračunati. Problem nastaje kada sve složene životne odluke pokušavamo prilagoditi načinu na koji funkcioniše vještačka inteligencija“, objašnjava on.
Jesu li deepfake sadržaji zaista inovacija?
Kada je riječ o temama poput usamljenosti, obrazovanja ili međuljudskih odnosa, često se zapravo radi o društvenim problemima koje tehnologija sama ne može riješiti.
Kiener zato smatra da se svaka nova primjena vještačke inteligencije ne može automatski nazvati inovacijom.
„Nešto nije inovativno samo zato što je novo. Teško mi je, naprimjer, kao inovaciju posmatrati deepfake fotografije djece, posebno ako su prikazana na seksualizovan način“, kaže ovaj naučnik.
Prema njegovom mišljenju, etika ne usporava razvoj vještačke inteligencije, nego pomaže da ona zaista bude korisna ljudima.
Najbolji rezultati, smatra Kiener, postižu se kada čovjek i vještačka inteligencija od početka sarađuju i zajedno traže rješenje, umjesto da tehnologija samostalno donosi odluke.
Chatbot koji ne daje odgovore, nego postavlja pitanja
Matthias Uhl, profesor privredne i društvene etike na Univerzitetu Hohenheim, razvio je takozvani sokratski chatbot.
Za razliku od uobičajenih sistema koji odmah nude rješenje, ovaj chatbot korisniku postavlja dodatna pitanja i pomaže mu da sam dođe do odgovora.
„Sokratska vještačka inteligencija razlikuje se od konvencionalne po tome što postavlja pitanja i pomaže mi da pronađem vlastito rješenje problema, umjesto da mi odmah daje direktan odgovor“, objašnjava Uhl.
Timovi sa univerziteta u Hohenheimu i Bambergu testirali su ovaj jezički model kroz nekoliko eksperimenata.
Rezultati su pokazali da je prilagođeni chatbot mogao pomoći korisnicima da donesu moralno uravnoteženije odluke.
Ipak, istraživači su tokom primjene naišli na važnu prepreku.
„Vještačka inteligencija koja postavlja dodatna pitanja rjeđe se bira. Kada ljudi imaju mogućnost izbora, uglavnom žele dobiti direktan savjet“, kaže Uhl.
Stručnjaci manje vjeruju vještačkoj inteligenciji
Dok privatni korisnici često brzo prihvate savjete vještačke inteligencije, stručnjaci su prema njima uglavnom oprezniji.
To se posebno primjećuje u medicini. Sistemi zasnovani na vještačkoj inteligenciji mogu brzo i precizno analizirati rendgenske snimke, ali mnogi ljekari i dalje teško prihvataju takvu tehnologiju.
Istraživači su utvrdili da osobe s više stručnog znanja ponekad potcjenjuju procjene vještačke inteligencije, čak i kada su one preciznije od njihovih.
Novi sistemi mogli bi pomoći u izgradnji većeg povjerenja tako što bi jasno pokazivali koliko su sigurni u određenu procjenu.
„Kada sistem sam pokaže svoju nesigurnost, korisnik može imati više povjerenja u njegov savjet. Naprimjer, vještačka inteligencija može navesti da je 90 posto sigurna u određenu klasifikaciju“, objašnjava Uhl.
Stručnjaci iz oblasti medicine trebali bi već naredne godine dobiti priliku da testiraju novi sistem vještačke inteligencije.
Iako ova tehnologija može obrađivati ogromne količine podataka i pomagati pri donošenju odluka, stručnjaci upozoravaju da ne može preuzeti ljudsku odgovornost.
Vještačka inteligencija može ponuditi informacije, analizirati mogućnosti i postaviti korisna pitanja, ali konačne odluke, posebno one koje uključuju moralne vrijednosti, emocije i životne prioritete, i dalje mora donositi čovjek.