Poznati TV novinar i voditelj Saša Delić nakon skoro 15 godina ponovo je u Sivom domu. On se nakon gašenja Al Jazeere Balkans vratio na mjesto na kojem se i počeo baviti novinarskim poslom – na BHT 1.
Delić je za Raport govorio o svom povratku, šta ga je dočekalo na BHT 1 te otkrio detalje iz svog privatnog života.
"Šta Saša radi danima u desku i ispred njega – grli se i ljubi sa kolegama"
U Vašem slučaju očigledno važi "svaka ptica svome jatu leti", jer
ste se vratili na BHT1 nakon što je Al Jazeera ugašena.
Da! Doletio ponovo u svoje jato. Već sam čuo više puta. I u našem programu. I prija! Na BHT1 sam počeo odrastati. U RTV domu sam sazrijevao pa je jedino prirodno da nastavim na BHT-u.
Kakav je bio prijelaz nakon toliko godina?
Mnogo jednostavniji, nego što sam mogao očekivati, mnogo emotivniji i ljepši, nego što sam mogao zamisliti. Toliko emocija među kolegama, danima, od samog početka. Neko od kolega je dobro primijetio: "Šta Saša radi danima u desku i ispred njega – grli se i ljubi sa kolegama". Iskreno smo nedostajali jedni drugima.
Koliko ste se za sve ove godine promijenili Vi, a koliko BHT1?
Svi smo se promijenili. Prošlo je 14 i po godina. Možda zgrada RTV-a spolja izgleda isto ili slično decenijama, no javni servis se prilagođava razvoju tehnologija u radijskoj i televizijskoj produkciji. Novi su softveri, novi sistemi. I dalje iste emocije i entuzijazam. I što je najvažnije, mnogo je mladih kolega na BHRT-u. Teško da mogu opisati svoje zadovoljstvo kada sam shvatio koliko mladih, vrlo inteligentnih, duhovitih, vrijednih i požrtvovanih ljudi danas radi u desku BHT 1. Svi plijene svojim entuzijazmom da rade ovaj posao. Na nama, iskusnijim kolegama je da im nesebično pomažemo. To sve pokazuje da Javni RTV servis ima budućnost. To je neizmjerno važno.
Koliko je danas izazovno raditi na javnom servisu?
Javni RTV servis funkcioniše po brojnim pravilima. Raditi na javnom servisu nosi brojne obaveze, izazove, ali i prednosti. Ovo je uvijek bila i ostala ozbiljna institucija. Decenijama su okolnosti u društvu lomile krovni bosanskohercegovački Javni RTV servis, ali je decenijama odolijevao, odolio i o(p)stao, kao ugledna medijska kuća. Uzeti mikrofon BHRT-a, stati u kadar na BHT1 i dalje je čast, nikako sramota. Na BHRT-u radi mnogo kreativnih, pametnih, duhovitih, vrijednih ljudi. Svakodnevno savladavaju dodatni izazov – kako kreativnost izraziti u društvu koje svoj servis ne poštuje dovoljno da bi materijalno-tehnička sredstva u RTV domu pratila veliki trud ljudi koji sve vrijeme ulažu napore da realizuju kvalitetan program.
Tek jedan od nas u Sarajevu…
Ko je Saša Delić privatno?
Tek jedan od nas u Sarajevu, jedan od nas u Bosni i Hercegovini sa konstantnom željom, nesmanjenim žarom da katkad otputujem i vidim više, nešto novo u drugim zemljama. Imao sam sreću da do sada mnogo putujem. No, i dalje ni približno srazmjerno željama.
Da niste novinar, čime biste se bavili?
Prije dvije i po decenije ideja je bila da se bavim više književnošću, možda više Shakespeareovim djelom, ali danas se te ideje tek blijedo sjetim...
Čega se najviše plašite?
Vrućine, uskog prostora i ponekih ljudi...