Mnogi vozači vjeruju da će tokom vožnje nizbrdo potrošiti manje goriva ako izbace automobil iz brzine i puste ga da ide u leru. Međutim, kod modernih automobila ova navika ne samo da ne štedi gorivo, već može povećati habanje vozila i smanjiti sigurnost u vožnji.
Kod savremenih vozila, kada je automobil u brzini i vozač ne dodaje gas, sistem automatski prekida ubrizgavanje goriva, pa je potrošnja tada praktično nula. S druge strane, u leru motor mora nastaviti raditi kako se ne bi ugasio, što znači da i dalje troši gorivo.
Zbog toga je spuštanje nizbrdo u brzini, bez dodavanja gasa, zapravo ekonomičnije rješenje.
Veće trošenje kočnica
Vožnja u leru dodatno opterećuje kočioni sistem. Kada je automobil u brzini, motor pomaže pri usporavanju takozvanim kočenjem motorom, pa vozač manje koristi kočnice.
Na taj način sporije se troše kočione pločice i diskovi. U leru kompletno usporavanje preuzimaju kočnice, što može dovesti do njihovog bržeg habanja, posebno na dugim nizbrdicama.
Manja kontrola nad vozilom
Stručnjaci upozoravaju da vožnja u leru može biti i opasna. Kada je automobil u brzini, vozač može odmah reagovati dodavanjem gasa ako se pojavi prepreka ili opasna situacija.
Vozilo je tada stabilnije i lakše za kontrolu, naročito na mokrom ili klizavom putu. U leru je kontrola slabija, a reakcije sporije.
Kada je ler ipak koristan?
Ler ima svoju svrhu pri veoma malim brzinama, tokom stajanja na semaforu, u gradskoj gužvi ili pri laganom zaustavljanju na ravnom putu.
Ipak, na nizbrdicama, posebno dugim i strmim, sigurnije i često ekonomičnije rješenje jeste da automobil ostane u brzini i da dio usporavanja prepustite motoru.