U Južnoj Koreji, sigurnost u saobraćaju dobila je neočekivanog saveznika – videoigru. Tačnije, aplikacije koje svakodnevnu vožnju pretvaraju u takmičenje s bodovima, nagradama i javnim rang-listama. Ideja je jednostavna: što smirenije i predvidljivije vozite, to više raste vaš rejting. Rezultat, prema tvrdnjama tamošnjih kompanija, je dramatično smanjenje broja nesreća. Ipak, kao i svaka igra koja prati ponašanje igrača, ovaj sistem otvara ozbiljna pitanja o privatnosti.
Glavni akter ovog trenda je Tmap, najkorištenija navigacijska aplikacija u zemlji. Još od 2018. njen sistem „Driving Score“ prati način vožnje: ubrzavanja, kočenja, prolazak kroz zavoje, prekoračenje brzine… Algoritam nagrađuje smiren i predvidljiv stil vožnje, a dobri rezultati donose popuste na police osiguranja ili bonuse kod partnera.
Prema internim analizama Tmapa, upravo zahvaljujući ovom sistemu spriječeno je više od 31 hiljade saobraćajnih nesreća između 2018. i 2020. Do kraja 2024. u sistemu je učestvovalo19 miliona ljudi, a više od polovine ih je dobilo neku vrstu nagrade.
Ubrzo su reagirali i konkurenti. Aplikacija Kako Map uvela je vlastitu verziju još 2022., Naver Map 2024., a u priču se uključila i platforma za iznajmljivanje vozila Socar. Posebnost korejskog modela je što rezultati nisu skriveni. Oni su javni i integrirani u aplikacije koje ljudi ionako svakodnevno koriste, pa se može vidjeti gdje se pojedini vozači nalaze na listi u odnosu na druge. Ta društvena komponenta dodatno pojačava motivaciju.
„To je jedno od rijetkih takmičenja u kojem svi pobjeđuju kada rezultati rastu“, kaže Chun Ji-yeon iz Korejskog instituta za istraživanje osiguranja. „Sigurnija vožnja znači manje nesreća, manje zahtjeva za odštetu i uštede za osiguravatelje, ali i za same vozače.“
Međutim, sjajna ideja ima i tamnu stranu. Ako aplikacije bilježe svako ubrzanje, kočenje ili prekoračenje brzine, postavlja se pitanje: ko još ima pristup tim podacima i u koje svrhe? U SAD-u su slični sistemi već izazvali sudske tužbe. Kompanije poput LexisNexisa i proizvođači automobila, poput GM-a, optuženi su da su dijelili podatke o navikama vožnje korisnika s osiguravateljima bez dovoljno transparentnosti i zaštite. Kritičari upozoravaju da ono što danas izgleda kao dobrovoljno sudjelovanje u igri, sutra lako može prerasti u obavezno praćenje, sistem koji vozača ocjenjuje na svakom koraku.
Korejski eksperiment otvara zanimljivo pitanje: gdje je granica između poticaja i nadzora? Sa stajališta sigurnosti, rezultati su impresivni – manje nesreća znači i manje stradalih. Ali cijena tog napretka može biti novi nivo gubitka privatnosti.