Predijabetes je stanje povišenog nivoa šećera u krvi koje još uvijek ne zadovoljava kriterije za dijabetes tipa 2, ali jasno pokazuje da metabolizam glukoze više ne funkcioniše optimalno. Problem je u tome što predijabetes često prolazi bez ikakvih simptoma, pa mnogi ljudi godinama ne znaju da su u opasnosti.
Upravo zato je ključno prepoznati rane i suptilne promjene na koje vrijedi obratiti pažnju prije nego što bude prekasno.
To je metaboličko stanje u kojem je glukoza viša od normale, ali niža od vrijednosti koje definišu dijabetes. Glavni krivac je inzulinska rezistencija, stanje u kojem ćelije slabije reaguju na inzulin. Gušterača tada radi "prekovremeno" kako bi održala ravnotežu, ali s vremenom taj mehanizam otkazuje. Bez intervencije, predijabetes kod većine osoba prelazi u hronični dijabetes tipa 2.
Iako se predijabetes naziva "tihim" stanjem, tijelo ipak šalje određene signale. Blaga, ali stalna iscrpljenost, naročito nakon obroka bogatih ugljikohidratima.
Tamne, baršunaste mrlje na vratu, pazuhu ili preponama (acanthosis nigricans) jasan su znak inzulinske rezistencije.
Tu je i nakupljanje kilograma, prvenstveno masno tkivo u predjelu stomaka.
Ako češće ustajete noću radi odlaska u toalet, vrijeme je za kontrolu.
Dijagnoza se postavlja isključivo laboratorijskim testiranjem. Granice predijabetesa su:
Dobra vijest je da se predijabetes u velikom broju slučajeva može vratiti u normalu. Ključne su promjene životnih navika:
- Gubitak težine: Smanjenje tjelesne mase za samo 5–10%.
- Aktivnost: Najmanje 150 minuta vježbanja sedmično.
- Ishrana: Manji unos rafiniranih ugljikohidrata i šećera.
- Prestanak pušenja.
Rizik je povećan kod osoba s prekomjernom težinom, onih koji vode sjedilački način života, osoba s povišenim krvnim pritiskom ili genetskom predispozicijom (porodična anamneza). Testiranje se preporučuje svima starijima od 45 godina, ali i mlađim osobama koje imaju navedene faktore rizika.