Manje od desetak dana je ostalo do ustoličenja novog mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Joanikija u Cetinjskom manastiru. Ovu ceremoniju koja je zakazana za 5. septembar ljeta gospodnjeg 2021. godine predvodiće patrijarh Srpske pravoslavne crkve, gospodin Porfirije, piše u autorskom tekstu Srđan Milivojević, član glavnog odbora DS.
Cetinje, nekadašnji centar crnogorske države, danas kulturna i historijska prijestolnica, nalazi se tridesetak kilometara od Podgorice. To je jedini grad u Crnoj Gori sa većinskim pravoslavnim stanovništvom, u kojem tokom 2020. godine nisu organizovane protestne litije SPC protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Cetinje 5. septembra postaje glavni grad uzavrelog Balkana. Jer na put ka crnogorskoj duhovnoj prijestolnici sprema se jedan gost koji u trenutku liturgijske radosti u Cetinjskom manastiru najradije ne bi sa ostalim vernicima uzviknuo „dostojan“, već „dole vlada“. Ali, koliko nezvani gost bio grlat profesor stoji postojano pod svojim krstom.
Predsjednik vlade Crne Gore, profesor Zdravko Krivokapić, satanizovan i napadan od strane tabloida Aleksandra Vučića više nego i od pristalica Mila Đukanovića, opstaje na crnogorskoj vjetrometini sa samo jednim poslanikom više od opozicije koju predvodi Demokratska partija socijalista. Ogroman trud, veliko političko znanje, čvrst karakter i obilje moralnih vrlina zahtjeva balansiranje na takvoj političkoj klackalici. Naročito kad iz Beograda režim Aleksandra Vučića čini sve, ne bi li poremetio taj balans.
Uprkos takvim pokušajima, za sada jalovim, gospodin Krivokapić će po svemu sudeći sastaviti prvu godinu svog mandata, potvrđujući na lokalnim izborima u Crnoj Gori da i dalje uživa većinsko povjerenje građana ove male države.
Jedan od ključnih događaja koji čeka Crnu Goru u narednom periodu pored ustoličenja novog mitropolita crnogorsko primorskog je i izbor novih tužilaca koji će imati zadatak da se obračunaju sa organizovanom kriminalnom strukturom koja je stvarana više od tri decenije i koja neće sjediti skrštenih ruku, čekajući da neki novi tužioci odrade posao koji je trebalo davno okončati.
Od tog događaja jednako strepe i škaljarski i kavački klan u Crnoj Gori, ali i AVački klan u Beogradu. Strašna je isprepletanost kriminalnih struktura na Balkanu. Zato je uzdrmanog šefa mafije u Beogradu obuzela strašna panika. Jedini način da spriječi da se pred specijalnim sudom u Podgorici pojavi neki novi Đura Mutavi, kako je glasio nadimak prvog zastićenog svjedoka u Srbiji, je da do izbora tužilaca uopšte i ne dođe.
A da se ne bi izabrali tužioci, valjalo bi da ne bude ustoličen ni novi mitropolit, i da umjesto ceremonije uvođenja gospodina Joanikija u tron čuvara pravoslavlja u Crnoj Gori, čitav svijet svedoči nekim nemirima na Cetinju koji će biti povod da padne vlada sa krhkom većinom. A za tako veliki incident valjalo bi obezbjediti da na Cetinje dođe neko ko je majstor da rasturi kuću, a ne da je sagradi.
I tako su krenule pripreme za desant na Cetinje. Šef mafije iz Srbije, vođa AVačkog klana, riješio je da pomogne svom bratu blizancu, a i sebi. Zamolnicu je sa velikim brojem nula, iz Ženeve napisao lično Cane Subotić i u Beograd je poslao preko Bebe, jer predmet budućeg interesovanja tuzilastva će biti i oni.
Na Cetinje i u Podgoricu, već su počele da pristižu navijačke prethodnice i tetovirana pojačanja iz Beograda. Generalna proba desanta na Cetinje je obavljena onomad dosta neuspešno, jer čak i laici vide da to nije desant na Cetinje već na profesora Zdravka Krivokapića i legitimno iskazanu volju građana Crne Gore.
Vaspitavan sam da nikada ne biram domaćina tuđe kuće. Ali ni da onom ko je izabran za domaćina u mojoj kući ne dozvolim da pravi rusvaj u tuđoj, naročito brastkoj i susjednoj. Zato bi za sve nas na Balkanu bilo najbolje da Aleksandar Vučić umjesto Cetinja 5. septembra posjeti recimo Visoke Dečane ili Pećku patrijaršiju. To su ona dva manastira koja bi da zadijaspori, koja bi zajedno sa Gračanicom da razgraniči od Studenice i Ravanice.
Svojom politikom 100 za jednog Aleksandar Vučić je postavio mnogo putokaza za Potočare. Balkanu su i jedni Potočari bili dovoljni. Dva puta je već mnogo. Čak i za Vučića. Ko se u potoku udavi veće mu more i ne treba. Ko Potočare ne preskoči na Morači nema šta da traži.
Na mnogaja ljeta vladiko…
