NASA bi uskoro mogla ugasiti svoje ključne satelite za praćenje ugljendioksida (CO₂), plina koji najviše doprinosi globalnom zagrijavanju. Odluka dolazi nakon što je administracija Donalda Trumpa predložila drastična smanjenja budžeta za svemirsku agenciju, što izaziva zabrinutost znanstvenika i političara širom svijeta.
Ideja o satelitu za praćenje izvora i “ponora” CO₂ prvi put se pojavila 2002. godine, a prva misija Orbiting Carbon Observatory (OCO) lansirana je 2009. godine. Taj satelit je izgubljen zbog tehničke greške, no NASA je ubrzo odobrila zamjenu, OCO-2, lansiran 2014., koji od tada neprekidno radi. Pet godina kasnije, 2019., na Međunarodnu svemirsku stanicu stigao je OCO-3, montiran na vanjsku konstrukciju ISS-a.
Ovi instrumenti omogućavaju detaljna mjerenja koncentracija CO₂ u atmosferi i njihove veze s ljudskim aktivnostima. Praćenjem emisija CO₂ i prirodnih “ponora”, šuma, tla i okeana, sateliti pomažu razumjeti ravnotežu plina u atmosferi i planirati mjere protiv klimatskih promjena.
Trumpov prijedlog budžeta za iduću fiskalnu godinu smanjuje NASA-in ukupni budžet za 25%, a sredstva za naučne projekte za polovinu. Predviđeno je gašenje 41 misije, uključujući OCO-2 i OCO-3, što bi donijelo tek 16 miliona dolara godišnje uštede, iako su porezni obveznici već uložili preko 750 miliona dolara u njihov razvoj i lansiranje.
Bivši NASA-in naučnik David Crisp upozorava: „To je kao da kupite automobil, a zatim ga namjerno zabijete u drvo da uštedite na gorivu.“
Podaci OCO-2 i OCO-3 omogućili su precizno mjerenje emisija s elektrana, rudnika i industrijskih postrojenja širom svijeta, ali i praćenje fotosinteze na globalnom nivou, što pomaže razumjeti poljoprivredne cikluse i zdravlje biljaka.
Naučnici naglašavaju da je za praćenje klimatskih trendova nužno imati dugoročne, neprekinute podatke. Gašenje ovih satelita bi prekinulo kontinuitet važnih istraživanja, slično onome što bi se dogodilo kada bi prestali program Landsat ili mjerenja na Mauna Loa na Havajima.
Iako Japan, Kina i Evropa imaju svoje satelite za praćenje stakleničkih plinova, nijedan ne pruža istu prostornu rezoluciju kao OCO. Evropska misija CO₂M mogla bi biti prva zamjena, ali lansiranje je planirano tek 2027. godine.
Do tada bi svijet mogao ostati bez najpouzdanijeg izvora podataka o emisijama CO₂, što bi ozbiljno ugrozilo razumijevanje klimatskih promjena i planiranje mjera za zaštitu planeta.