Istraživači su razvili specijalni Wi-Fi prijemnik koji prkosi ekstremnim nivoima radijacije, otvarajući vrata za digitalizaciju najopasnijih mjesta na planeti.
U svijetu moderne tehnologije navikli smo da nam signal "puca" zbog debljeg zida ili mikrovalne pećnice. Međutim, naučnici su upravo pomjerili granice mogućeg konstruisanjem Wi-Fi prijemnika koji nesmetano radi u okruženju koje bi u sekundi uništilo standardnu elektroniku, unutar nuklearnog reaktora.
Standardni poluprovodnici, poput onih u vašem telefonu ili ruteru, izuzetno su osjetljivi na jonizujuće zračenje. Čestice visoke energije bukvalno "rešetaju" silikonske čipove, izazivajući kratke spojeve ili trajna oštećenja podataka. Zbog toga su nuklearna postrojenja decenijama bila osuđena na kilometre kablova ili robotiku koja je, paradoksalno, tehnološki kaskala za ostatkom svijeta.
Tim istraživača koristio je inovativni pristup u dizajnu čipova. Umjesto klasičnog silikona, fokus je stavljen na komponente otporne na radijaciju (rad-hard), ali uz ključnu izmjenu u arhitekturi koja omogućava održavanje stabilne bežične veze čak i kada je uređaj bombardovan neutronima i gama zracima.
Prijemnik ima kritičnu primjenu poput praćenje temperature i pritiska u realnom vremenu bez potrebe za bušenjem zidova reaktora radi kablova. Omogućava robotima za održavanje da šalju video visoke definicije (HD) iz zona koje su smrtonosne za ljude.
Značajno smanjuje vrijeme potrebno za inspekciju postrojenja, što direktno utiče na sigurnost.
Iako vjerovatno nikada nećete imati potrebu za ovakvim uređajem u svom domu, značaj ovog otkrića je ogroman. Pored nuklearnih elektrana, ovakva tehnologija je ključna za svemirska istraživanja. Elektronska oprema na misijama ka Jupiteru ili Saturnu suočava se sa sličnim nivoima zračenja, a robusniji Wi-Fi bi mogao drastično olakšati komunikaciju između rovera i baznih stanica.