Bosna i Hercegovina je 2025. godinu dočekala, proživjela i ispratila kao najtežu godinu u poslijeratnom, postdejtonskom periodu. Kriza koja je mjesecima potresala zemlju nije izbila iznenada, već je bila rezultat dugotrajnog i sistemskog nasrtaja na ustavni poredak, predvođenog Miloradom Dodikom i političkom strukturom okupljenom oko SNSD-a.
Od donošenja neustavnih zakona, preko otvorenog ignorisanja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i visokog predstavnika, pa do odbijanja saradnje s državnim pravosudnim institucijama, vlast u RS je mjesecima generirala najozbiljniju političku i institucionalnu krizu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Početak krize i historijska presuda
Kriza je faktički započela još krajem 2024. godine, kada je Narodna skupština RS u decembru usvojila neustavne zaključke kojima se negiraju odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i visokog predstavnika.
Tim potezima otvoren je frontalni sukob s državom, koji će u 2025. godini prerasti u najozbiljniji institucionalni sukob režima u RS,predvođenog Dodikom u posljednjih tri decenije.
Reakcije međunarodne zajednice bile su podijeljene.
Evropska unija nije imala jedinstven stav o konkretnim sankcijama, pri čemu su tome najviše doprinijele Mađarska i Hrvatska, dok je Rusija u Vijeću sigurnosti BiH neskriveno čuvala leđa Dodiku i njegovim političkim ciljevima.
Grđani su sa zabrinutošću pratili političke turbulencije, jer je bilo očigledno da je Dodik zbog spašavanje svoje pozicije bio spreman i da krizu dovede do eskalacije.
U januaru 2025. godine stranke Trojke saopćile su da izlaze iz koalicije sa SNSD-om na državnom nivou, jer je zaključeno da SNSD predvođen Miloradom Dodikom neustavnim djelovanjem ugrožava mir, sigurnost i evropski put BiH, i da se mora zaštititi funkcionisanje institucija i evropski kurs države.
Prvi konkretan institucionalni rez uslijedio je 23. januara 2025. godine, kada je Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, glasovima opozicije iz Republike Srpske i stranaka iz Federacije BiH, smijenio Nenada Nešića sa pozicije ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine, koji se u tom trenutku nalazio u pritvoru, zbog sumnji u korpciju.
Istovremeno je smijenjen i SNSD-ov Nebojša Radmanović sa pozicije člana Kolegija Predstavničkog doma PSBiH, dok je na njegovo mjesto kasnije imenovan Darko Babalj iz SDS-a , što je simbolično označilo raskid dotadašnje parlamentarne većine.
Ubrzanje krize slijedi 25. februara 2025. godine kada Predstavnički dom PSBiH izglasava smjenu Staše Košarca, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, te Srđana Amidžića, ministra finansija i trezora BiH, kadrova SNSD-a .
No, te smjene nikada nisu potvrđene u Domu naroda PSBiH, jer su SNSD i HDZ BiH od tog trenutka obaranjem kvoruma sistematski i mjesecima blokirali rad Doma naroda na tačkama o smjenama, iako je postojala jasna većina za njihovo potvrđivanje.
Taj obrazac blokade postao je jedno od obilježja 2025. godine, jer ni jedina započeta redovna sjednica Doma naroda PSBiH do kraja godine nije u potpunosti okončana, dok su održavane,ali i prekidane hitne sjednice, također kako bi se spriječila smjena SNSD-ovih kadrova, čime je redovni zakonodavni rad praktično paralizovan, što je dodatno frustriralo građane i stvorilo osjećaj institucionalne nemoći.
26.februara 2025. godine, Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu tadašnjem predsjedniku RS Miloradu Dodiku, kojom ga osuđuje na godinu dana zatvora i mjeru zabrane političkog djelovanja u trajanju od šest godina zbog krivičnog djela neizvršavanje odluka visokog predstavnika.
Već 27. februara Narodna skupština Republike Srpske uzvraća donošenjem paketa zakona kojima se zabranjuje rad Suda BiH, Tužilaštva BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i SIPA-e na teritoriji RS, uz usvajanje zakona o VSTS-u RS, izmjena Krivičnog zakonika i tzv. zakona o stranim agentima.
Građani su pratili ove poteze s velikom zabrinutošću, jer je postalo jasno da se zakonodavna moć koristi u političke svrhe, a ne u interesu javnog dobra.
Sve poteze prati huškačka, secesionistička i prijeteća retorika Dodika i njegovih sljedbenika.
Nemoć pravosuđa, Ćulumovo odmetništvo
U martu je djelovalo da bh. pravosuđe uzvraća adekvatnim odgovorom na te poteze. Tužilaštvo BiH 6. marta saopćava da od decembra 2024. godine vodi istragu zbog sumnje na krivično djelo napad na ustavni poredak, a 12. marta izdaje naredbu za privođenje Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića, koja kao što je općepoznato nije provedena.
Zbog neodazvanja pozivima Tužilaštva BiH, 17. marta za osumnjičenim trojcem se raspisuje potjernica i oni od tog trenutka postaju bjegunci od pravosuđa, ali s 'privilegijama', jer nesmetano putuju van zemlje i slobodno se šetaju dijelom države u kojem važe isti zakoni kao i za ostale građane, ali se na 'trojcu' zakon ne provodi.
Javnost prati svaki korak osumnjičenih i građani izražavaju strah, ali i frustraciju zbog nemogućnosti da pravosuđe efikasno provede svoje nadležnosti.
Darko Ćulum ,18. marta podnosi ostavku na poziciji direktora SIPA-e, odmetnuvši se sa sepratistima što unosi dodatnu uznemirenost u javnosoi.
Istovremeno, Vlada RS donosi uredbu kojom poziva sve zaposlene osobe srpske nacionalnsoti iz RS u državnim pravosudnim i policijskim institucijama da ih napuste ili će snositi sankcije.
Ovaj pozivbio je bezuspješan, jer nije došlo do masovnijeg napuštanja institucija BiH.
Paralelno s udarom na ustavni poredak Dodik pokušava na poziciju ministra sigurnosti BiH postaviti Gorana Selaka, koji ipak odustaje od kandidature, svjestan da nema podrške većine u Predstavničkom domu za njegovo imenovanje.
Borjana Krišto, kadar HDZBiH i predsjedavajuća Vijeća ministara BiH odbija prijedlog pet stranačkih klubova u Predstavničkom domu PSBiH, da na poziciju ministra sigurnosti bude imenovan Nebojša Vukanović.
23.marta 2025. godine lideri HDZ-a BiH i opozicionih stranaka iz RS SDS-a, PDP-a i Liste za pravdu i red okupljaju se na Kupresu kako bi razgovarali o smanjenju tenzija i mogućoj političkoj koaliciji, ali pokušaj pregovora propada jer HDZ BiH odbija da se odrekne saradnje sa SNSD-om i Miloradom Dodikom, što dodatno razočarava građane koji su očekivali rješenja kroz dijalog.
Dana 27. marta Sud BiH izdaje naredbu za raspisivanje međunarodne potjernice za Miloradom Dodikom,Radovanom Viškovićem i Nenadom Stevandićem.
Međutim, ta potjernica 'pada' u Inetrpolu i nije bilo ništa od njenog raspisivanja što je Dodiku i njegovoj secesionsitičkoj i agresivnoj politici daje dodatni 'vjetar u leđa'.
U aprilu slijedi prvi diplomatski odgovor na Dodikove udare na ustavni poredak. Njemačka i Austrija uvode sankcije Dodiku, Viškoviću i Stevandiću, a kasnije će isto učiniti Poljska, Litvanija, Estonija i Slovenija.
Protjerivanje njemačke ministrice
Dodikov režim 4. aprila protjeruje iz tog entiteta njemačku ministricu Anu Lührmann dok je Vlada RS, iako za to nema nadležnosti proglašava personom non grata.
O kakvoj besmislenoj i šizofrenoj politici se radi govori i podatak da se Željka Cvijanović, članica Predsjedništva i kadar SNSD-a s drugom dvojicom članova Predsjedništva BiH ubrzo izvinjavala za ovaj potez svog stranačkog šefa koji je i osudila , a sve je postalo i javno dostupno objavom u Službenom glasniku BiH, o čemu je Raport ranije pisao.
April je obilježila i odluka visokog predstavnika Christian Schmidt o obustavi budžetskog finansiranja SNSD-a i Ujedinjene srpske na svim nivoima vlasti.
U maju 2025. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine poništava neustavne zakone usvojene u Narodnoj skupštini RS, potvrđujući da entitet nema nadležnost da suspenduje rad državnih institucija, dok se paralelno nastavljaju blokade u Domu naroda PSBiH, što dodatno otežava efikasno zakonodavno djelovanje.
4.jula 2025. godine, kao grom iz vedra neba javnost je pogodila vijest da je Milorad Dodik tajno i dobrovoljno dolazio u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, dajući iskaz kao osumnjičeni za napad na ustavni poredak.
Vijest prati i šokantni podatak da je u zgradu pravosudunih institucija došao u pratnji direktora OSA-e Almira Džuve, koji je svoju ulogu u ovoj 'predaji 'pravdao kasnije parlamentarnoj komisiji nadležnoj za OSA-u na način da je to urađeno ' u interesu države' i s ciljem očuvanja sigurnosti i stabilnosti.
Sredinom jula u SIPA-u se nakon četveromjesečnog odmetništva vratio Darko Ćulum .
Potvrda presude i oduzimanje mandata
Sud BiH 1. augusta objavljuje da je Apelaciono vijeće tog suda potvrdilo presudu Miloradu Dodiku.
Već 6. augusta CIK BiH donosi odluku o prestanka mandata na poziciji predsjednika RS za Dodika što on veoma teško i dramatično doživljava i ne želi prihvatiti ni presudu Suda BiH, ni odluku CIK-a, pa mjesecima 'glumi' i ponaša se kao da je predsjednik, tako se i lažno predstavljajući.
No, ništa mu ne pomaže i CIK 28. augusta raspisuje prijevremene izbore za predsjednika RS, koje režim u tom entitetu u poečtku odbija, ali kasnije se povinovao toj odluci.
U međuvremenu 'cure' informacije o tome kako Dodik plaća desetinama miliona i to javnog novca skupe lobiste po SAD, da mu se ukinu sankcije i da pokuša poništiti posljedice presude.
Po okončanju tajnih pregovora u SAD na koje je Dodik u septembru poslao Željku Cvijanović i Anu Trišić-Babić, u oktobru Narodna skupština RS imenuje Anu Trišić Babić za vršiteljicu dužnosti predsjednice RS i poništava ranije neustavne zakone
Ukidanje sankcija i prijevremeni izbori
Već 29. oktobra OFAC uklanja Milorada Dodika i njegovu porodicu i saradnike sa američke liste sankcija, izazivajući brojne spekulacije.
Tužilaštvo BiH 30. oktobra obustavlja istragu protiv Dodika, Viškovića i Stevandića,a obustavu istrage prati sumnja da su osumnjičenima pogodavali galvni tužitelj Milanko Kajganić i tužiteljica Vedrana Mijović ,inače kćerka preminulog kadra SNSD-a Slavka Jovičića Slavuja.
23. novembra 2025. godine u RS su održani prijevremeni izbori za predsjednika RS , kada SNSD-ov kandidat Siniša Karan dobija tek desetak hiljada više glasova ,ali pod sumnjivim okolnostima od kandidata opozicije Branka Blanuše.
U postupku provjera Centralna izborna komisija poništava glasanje na 136 biračkih mjesta u 17 gradova, te za 8. februar 2026. godine raspisuje ponovljene izbore na tim biračkim mjestima.
Od ostalih događaja koji su obilježili godinu u BiH treba spomenuti da zbog opstrukcija SNSD-a nisu usvojena dva evropska zakona, Zakon o VSTV-u i Zakon o Sudu BiH koji su bili uvjet za otvaranje pregovora BiH s EU.
Nije imenovan ni glavni pregovarač BiH s EU , jer su SNSD i HDZBiH insistirali da to bude SNSD-ov kadar, čemu se usprotivila 'Trojka' i opozicija iz RS pa su u Predstavničkom domu PSBiH usvojili odluku da taj izbor vrši taj Dom, a ne Vijeće ministara BiH .
Iz SNSD-a su tu odluku uputili na ocjenu Ustavnom sudu BiH koji još nije odlučio o ovom predmetu.
Godinu na izmaku obilježilo je i intenziviranje aktivnosti Sjedinjenih Američkih Država na projektu Južne gasne interkonekcije .
Zvaničnici SAD su odaslali jasne poruka da se ovaj projekat u BiH što prije realizira i da se iznađu rješenja koja će omogućiti potpuno eliminisanje ruskog gasa, koji sada u BiH stiže preko Srbije, iz budućeg snabdijevanja ovim energentom u našoj zemlji.
Godina iza nas je pokazala je da država može biti napadnuta iznutra, i paralizovana političkim ucjenama , a događaji koji su je obilježili razotkrili su sve slabosti sistema Bosne i Hercegovine.
Podijeljeni stavovi međunarodne zajednice
Selektivnu primjenu zakona, političku kontrolu institucija, podijeljene stavove međunarodne zajednice i činjenicu da se napad na državu može voditi mjesecima bez stvarnih posljedica po njegove nosioce.
Istovremeno, pokazala je i da se krize u BiH ne završavaju presudama, odlukama sudova ili izborima, već političkim trgovinama, tajnim dogovorima i iscrpljivanjem javnosti.
U tom smislu, 2025. nije bila samo godina jedne političke krize, već godina dubokog gubitka povjerenja u institucije i upozorenje da Bosna i Hercegovina može preživjeti i najteže udare, ali da pitanje po koju cijenu, ostaje bez odgovora.