Mnogi vozači vjeruju da se radarske kamere mogu „zbuniti“ ako automobil juri ekstremno velikom brzinom. No, gdje je stvarna granica uređaja za mjerenje brzine, mogu li snimiti vozilo koje vozi više od 250 km/h i postoji li način da se tako izbjegne kazna? Njemački stručnjaci su provjerili šta se zaista dešava u praksi.
Pitanje može li se radar prevariti vožnjom toliko brzom da uređaj više ne može precizno očitati stvarnu brzinu, povremeno se vraća među vozače, posebno kada je riječ o snažnim automobilima na autoputevima.
Prema pisanju njemačkog magazina Auto Motor und Sport, sistemi za mjerenje brzine koji se često koriste u Njemačkoj (poput onih kompanije Vitronic) imaju deklarisani raspon mjerenja od 10 do 320 km/h. To uključuje stacionarne radare, mobilne kamere i takozvane "enforcement trailere" (radarske prikolice).
Čak i ako vozilo vozi brže od 320 km/h, uređaj i dalje može zabilježiti prekršaj i napraviti dokazni snimak koji je upotrebljiv u postupku. Razlika je u tome što se u takvom slučaju vozaču ne pripisuje stvarno izmjerena brzina iznad granice sistema, već najviša nominalna vrijednost mjernog raspona, dakle 320 km/h.
Drugim riječima, ekstremna brzina ne znači da ste „nestali“ za radar. Blic će se aktivirati, prekršaj će biti dokumentovan, a kazna će se temeljiti na najvišoj vrijednosti koju sistem službeno može evidentirati.
Stručnjaci naglašavaju da je za pravnu validnost presudno to da je prekršaj jasno dokazan, a ne da je zabilježena apsolutno tačna maksimalna brzina ako je ona iznad tehničkog dometa uređaja. Ako je uređaj baždaren i mjerenje provedeno pravilno, takav dokaz je validan na sudu.
Također, kamere su tehnički projektovane da snime upotrebljive fotografije i pri brzinama većim od 250 km/h, čak i kada nadziru više saobraćajnih traka istovremeno.
Kod ekstremnih prekoračenja, stvar ne staje samo na novčanoj kazni. Njemački mediji navode primjer: ako bi vozač na dionici s ograničenjem od 100 km/h bio uhvaćen pri brzini od 330 km/h, to je prekoračenje od čak 230 km/h. U takvim slučajevima, pored najtežih prekršajnih sankcija, vrlo često slijede i dodatni krivični postupci zbog ugrožavanja javnog saobraćaja.