Bermudski trougao je možda jedna od najvećih svjetskih misterija, ali naučnici su upravo otkrili nešto još zagonetnije u tom području.
Istraživači su uočili golemu kamenu strukturu skrivenu ispod Bermuda koja je "drugačija od ičega drugog na Zemlji".
Sloj stijene debljine 12,4 milje (20 km) nalazi se ispod okeanske kore ispod Bermuda.
Nikada prije nije pronađena struktura ove debljine, tvrdi tim koji navodi da bi ovo otkriće moglo pomoći u odgovoru na jedno od najvećih pitanja o poznatom otoku.
Bermuda se nalazi na izdignutom području okeanske kore poznatom kao 'okeanska izbočina' (oceanic swell), koja je podiže iznad okolnog područja.
Ove formacije se obično povezuju s vulkanskom aktivnošću, ali nema dokaza koji bi ukazivali na to da je vulkan krivac za čudnu geologiju Bermuda. Na otoku nije bilo erupcije više od 31 milion godina, a svako vulkansko izdizanje trebalo se s vremenom slegnuti.
Novo otkriće sugerira da je posljednja erupcija ubrizgala rastopljenu stijenu u koru, gdje se zamrznula u "splav" (raft), podižući otok 500 metara (1.640 stopa) iznad mora.
U radu objavljenom u časopisu Geophysical Research Letters, istraživači su analizirali snimke sa seizmičke stanice na Bermudama. Pratili su prolaz moćnih, ali udaljenih zemljotresa dok su putovali kroz stijenu 50 km ispod otoka.
Gledajući gdje su ovi seizmički valovi neočekivano promijenili kurs, istraživači su pronašli neobično debeli sloj stijene.
Dr. William Frazer, seizmolog u Carnegie Science, rekao je za Live Science: "Tipično, imate dno okeanske kore i zatim se očekuje da slijedi plašt (mantle). Ali na Bermudama, postoji ovaj drugi sloj koji je smješten ispod kore, unutar tektonske ploče na kojoj se Bermuda nalazi."
Za geologe, ovo bi moglo predstavljati veliki korak prema rješavanju najveće misterije Bermuda.
Iako su Bermuda poznata po neobjašnjivim nestancima brodova i aviona, veća misterija za naučnike je zašto postoji njena okeanska izbočina.
Lančani otoci poput Havaja obično se formiraju zbog vulkanske aktivnosti iznad žarišnih tačaka plašta (mantle hotspots), mjesta gdje se vruća rastopljena stijena iz plašta diže prema površini. Dok ovaj vrući materijal probija svoj put kroz koru stvarajući otoke, on također podiže tektonsku ploču prema gore kako bi stvorio okeansku izbočinu. Kada se tektonska ploča udalji od žarišne tačke, ove izbočine se postepeno smanjuju tokom vremena.
Budući da Bermuda nema dokaza o vulkanskoj aktivnosti posljednjih 31 milion godina, naučnici nisu mogli objasniti zašto je njena izbočina još uvijek tako visoka.
Međutim, pošto je ovaj novo-otkriveni sloj manje gust od okolne stijene, on istovremeno odbija prolazne seizmičke valove i gura otok prema gore.
Prethodna istraživanja su otkrila da je stara lava na Bermudama siromašna mineralom silicijem, što sugerira da potječe iz sloja Zemlje koji je veoma siromašan ugljikom. Ovaj ugljik je vjerovatno izašao iz dubine Zemljinog plašta kada se superkontinent Pangea otvorio formirajući Atlantski okean prije 900 do 300 miliona godina.
Ovo bi moglo biti ono što Bermudu čini toliko drugačijom od otoka žarišnih tačaka u Tihom ili Indijskom okeanu, koji su komparativno mnogo stariji okeani.
Istraživači sada ispituju druge otoke širom svijeta kako bi vidjeli postoje li slični slojevi, ili je Bermuda zaista jedinstvena.
Dr. Frazer kaže: "Razumijevanje mjesta poput Bermuda, koje je ekstremna lokacija, važno je za razumijevanje mjesta koja su manje ekstremna i daje nam uvid u to koji su normalniji procesi koji se dešavaju na Zemlji, a koji su ekstremniji procesi."