Bojna je naselje odmah iznad zgrade općinske uprave i udaljeno je tri stotine metara od centra Srebrenice. Iako je Srebrenica prije rata bila jedna od bogatijih općina u bivšoj Jugoslaviji, ovo naselje kao i neka prigradska nisu bila asfaltirana. Ni nakon 25 godina od povratka, za lokalne vlasti prioritet nije bilo asfaltiranje područja grada i okoline a prijeratni makadamski put kroz Bojnu u potpunosti je zarastao.
U vremenu kada jedan po jedan stanovnik odlaze iz Srebrenice, posebno čuđenje izazivaju slučajevi pojedinaca koji ulažu u svoje prijeratne domove.
Zbog neopisive želje i bez ikakve podrške institucija, Husejin Halilović i njegove komšije, od vlastitih sredstava, prosjekli su makadamski put od centra Srebrenice do Bojne. Ovih dana očekuju i njegovo nasipanje. Halilović se na tome nije zaustavio, već je od ličnih sredstava, napravio kuću na pragu porodičnog doma.
,,Nevjerovatno je to koliko čovjek teži svojoj rodnoj grudi. Želio sam da obnovim porodični dom i da moja djeca znaju gdje sam rođen i da ne zaboravimo uspomenu na mog oca, braću, na dom i rodnu grudu", kaže Halilović koji je prije rata otišao u Njemačku, ali se uvijek vraća Srebrenici.
Tokom jula 1995. godine ubijena su mu braća Muhamed i Hajrudin i otac Smail.
,,Ubijena su mi braća Hajrudin i Muhamed. Imali su devetnaest i dvadeset i tri godine. Iza Muhameda je ostala supruga Sanela i sin Muhamed. Žive u Kanadi i redovno posjećuju mamu i ostatak porodice. Braća su ubijena na Maršu smrti. Kosti su im pronađene na području Zvornika a zajedno su ukopani 2011. godine. Otac Smail ubijen je također preko šume i ukopan je 2007. godine u Memorijalnom centru Potočari. Njihovi mezari su moj svjetionik i dok sam živ dolazit ću u Potočare i Srebrenicu", kaže Halilović, čija majka s najmlađim bratom i njegovom porodicom živi u Srebreniku.
,,Sve ove godine lokalne vlasti nisu se sjetile da naprave put, obnove kuće, vrate ljude. Mještani su tražili obnovu. Kako godine prolaze, a i mama je stara, odlučio sam da to ubrzam", kaže Halilović koji se sa svojim komšijama organizirao da prosjeku i naspu put.
Cilj im je asfaltiranje, a među mještanima pokrenuli su akciju prikupljanja sredstava.
"Sramota je da lokalne vlasti nisu asfaltirale ovo prigradsko naselje, a nije ih sramota da pozivaju ljude da glasaju. Treba glasati za Srebrenicu i to ću uvijek činiti, ali političari treba nešto i da urade za stanovništvo. Bojna je udaljena 300 metara od centra grada, a ima oko 700 metara do kraja naselja. Zaista ne mogu da razumijem kako je moguće da im nije važno da grad i gradski dio bude lijep i uređen. Treba nešto i uraditi da ljude ima šta privući, da što češće dolaze", kaže Halilović.
Ističe da je ovo 21. stoljeće i da Srebrenica kao i njeno stanovništvo, zaslužuju osnovne uslove za život, ako ne može ništa više ni bolje.
,,Očekujemo pomoć od federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica i od Općine Srebrenica. Pozivam ih da posjete Bojnu. Blizu im je kad dođu u grad, neka se lično uvjere. Pozivam i ljude iz Islamske zajednice da posjete Bojnu, jer sada je put rasječen. Neka obiđu jedno od najstarijih mezarja koje u njihovoj nadležnosti i uvjere se u kakvom je stanju", apeluje Halilović koji kaže da su prijeratni mještani voljni učestvovati u zajedničkim akcijama samo je potrebno da lokalna zajednica ravnomjerno vodi računa o razvoju svakog njenog dijela i da je neshvatljivo da sve prigradske ulice i sokaci nisu asfaltirani.