‘U moj auto svi su dobrodošli, a sa sobom uvijek nosim čokoladu i žvake za putnike‘
Teta, vi ste brzi i žestoki. Dat ću vam svih pet zvjezdica. Tako mi je rekao jedan dečko kojeg sam vozila. Obožavam brzu vožnju i najdraža mi je podsljemenska zona. Brežuljci su uzbudljiviji od ravne ceste, kaže Sevim Halim (45), Turkinja rođena u Makedoniji, jedina zagrebačka taksi vozačica taksija u hidžabu.
Nakon što je radila u trgovini cipela, butiku, restoranu i prodavaonici sendviča, javila se na Boltov oglas i sjela za volan.
Pokrivena, naravno.
Halim naime potječe iz Konyje, grada u središnjoj Anatoliji u Turskoj, slavnog po posljednjem počivalištu Rumija, velikog perzijskog pjesnika i sufija, i objašnjava nam da je običaj pokrivanja tradicija u njezinoj porodici, piše Jutarnji.hr. Konya je poznata po iznimnoj religioznosti i posvećenosti vjeri.
- Sve su se žene u mojoj porodici pokrivale: majka se pokrivala, baka se pokrivala. Kuran nam kaže da se pokrijemo kako bismo se zaštitile. Važno je slušati Božju riječ. Vjera nam je putokaz u životu - objašnjava Halim razloge zbog kojih je odlučila pokrivati kosu te se odijevati u skladu s islamskim normama.
Iako je svjesna svoje različitosti, Halim kaže da joj hidžab ne stvara probleme u svakodnevnom životu niti u vožnji te ističe da ljudi uglavnom pozitivno reagiraju na njezin hidžab.
- Ženama je drago što ih vozi žena, a kad me vide, svi prihvaćaju moj hidžab. Vozim krasne ljude. Putnici su pristojni; neki samo pitaju odakle sam i šta to nosim i je li to turban - kaže Halim i priznaje da joj se ipak znalo dogoditi da neki putnici, kad na aplikaciji vide njezinu sliku, otkažu vožnju. Osim od putnika, podršku i odobravanje dobiva od šefa, za kojeg kaže da je njezin odabir da nosi hidžab podržavao od prvog dana.
- Pitala sam šefa misli li da je moj hidžab problem, ali on je rekao da ne brinem i da će se ljudi priviknuti - kaže Halim koja svaki dan za trajanja pauze tokom radnog dana odlazi moliti.
Htjela je otvoriti kompaniju
Halim je u Hrvatsku došla prije 14 godina kako bi pokrenula vlastiti posao. Nakon pet godina života u Istanbulu, namjeravala je u Hrvatskoj otvoriti svoju kompaniju koja bi se bavila prodajom te je ovdje došla upoznati zemlju i način poslovanja.
Nakon što je proučila zakone i provjerila što je sve potrebno napraviti kako bi se pokrenuo posao u Hrvatskoj, Halim je zaključila da joj se taj podvig ne isplati jer su davanja prevelika te je odustala od svog nauma. U međuvremenu se udala i rodila dijete te je pronašla nove razloge za ostanak u Hrvatskoj.
Iako kaže da bi se voljela vratiti svojim korijenima, za Hrvatsku je veže sin, koji je nakon rastave pripao ocu pa je Halim, kako bi ga viđala, odlučila ostati i zasad se skrasiti u Zagrebu.
Čemu ležeći policajci?
Makar je sanjala o tome da postane stjuardesa, jer za sebe kaže da je svjetska žena koja voli upoznavati ljude i kulture, Halim je svoj idealni posao našla u vožnji taksija koja joj, osim fleksibilnog radnog vremena zahvaljujući kojem ima vremena za druženje sa sinom, omogućava susret s različitim ljudima.
- Nikoga ne odbijam. U moj auto su svi dobrodošli. Poštujem i cijenim sve ljude. Sa sobom uvijek nosim neke čokoladice i žvake da uveselim ljude. Bitno je da je putnicima vožnja ugodna i da je zadovoljstvo obostrano. Vožnja me ispunjava - kaže Halim.
Osim za kontakt s ljudima, vožnju doživljava kao priliku za oslobađanje od negativne energije te kao najbolji način za opuštanje. Jedini su problem u prometu, kaže, rupe na cesti i neljubazni vozači.
- Previše se ulaže u ležeće policajce. Bilo bi puno korisnije da se poprave ceste. Najviše mi smetaju rupe na cesti i nepristojni vozači. Ljudi trube, mašu rukama, deru se, psuju i vrijeđaju. Ponašaju se kao da je cesta samo njihova. Ali to nije tako. Cesta je naša.
Nije dovoljno samo imati vozačku dozvolu i znati voziti. Treba imati osjećaj i za druge sudionike u prometu i poštovati i autobuse, tramvaje i pješake. Iako mi vozači imamo određene privilegije pa se možemo kretati slobodnije nego privatne osobe, uvijek pokušavam poštovati sve ljude u prometu - kaže Halim te se sa žaljenjem prisjeća neugodnosti koje je doživjela u prometu.
- Nekoliko puta mi se dogodilo da su vozači namjerno lupili u moj auto. Pretpostavljam da je razlog moj hidžab - dodaje Halim.
Za razliku od vozača, koji su joj izvor frustracije, o putnicima ima samo riječi hvale. Dosad nije doživjela nikakve ozbiljne sukobe s putnicima. Otkad vozi, u njezin auto ušla su samo dva, kako ih sama naziva, bisera, koji nisu bili zadovoljni njezinom vožnjom; gospođa kojoj se nije sviđao put kojim je vozila te gospodin koji je želio da vozi brže.
- Ljudi koje vozim trebaju stići na određeno mjesto u određeno vrijeme i moj je posao da se pobrinem za to. I meni i njima je u interesu da ne gubimo vrijeme. Učinkovitost je jako važna i to uvijek imam na umu. Ako putnik ima neku želju ili sugestiju, poslušam ga, jer ako je putnik zadovoljan, zvat će ponovno.
Kvalitetna roba prodaje se sama. Čak i taj gospodin što me je požurivao na vrijeme je stigao na odredište. Zapravo smo stigli i prije nego što je planirao - kaže Halim koja na ovome poslu nije doživjela veće neugodnosti te je samo dva puta bila dovedena u nezgodnu situaciju kad putnici nisu platili vožnju, no i za to je predviđeno rješenje.
- Dva puta mi se dogodilo da putnici nisu platili vožnju. Rekli su da nemaju sa sobom novac i da će ga donijeti iz kuće, no to se nije dogodilo, a ja ih nisam mogla loviti. Jedino što mogu napraviti je prijaviti ih Boltu i prepustiti njima da riješe problem. Mi vozači, srećom, na aplikaciji imamo podršku za sve što nam je potrebno. Da se nađem u nekoj nevolji, mogla bih se obratiti Boltu - objašnjava nam Halim koja kaže da vozi samo danju jer smatra da vožnja noću nosi rizik.
- Iako sam trenirala kickboxing u svrhu samoobrane, radije izbjegavam sukobe i prepirke, a mislim da bi noću takve situacije bile češće pa radije vozim samo danju. Ionako imam dovoljno posla. Obično radim osam sati na dan, no to nije strogo pravilo. Ponekad, ovisno o potrebi, dolazi do promjena pa mi nekad smjena traje i do dvanaest sati - dodaje Halim.
Radi kad hoće
Iako taksi vozi tek mjesec dana, dosad je već poprilično upoznala razne dijelove grada. Osim unutar Zagreba, putnike je vozila i u Sesvete, Veliku Goricu i ostale gradove i mjesta u blizini Zagreba, a ne odbacuje ni mogućnost da će jednog dana voziti i do daljih destinacija.
- Sviđa mi se ovaj posao. Kad uđem u svoj auto, ugodno se smjestim, naslonim i opustim. Uvijek vozim jednom rukom, a drugom mijenjam brzine. Vožnja me puni pozitivnom energijom. Obožavam voziti - kaže Halim i napominje da namjerava nastaviti raditi za Bolt jer joj taj posao omogućava fleksibilno radno vrijeme i zaradu po učinku.
- Namjeravam nastaviti voziti. A u budućnosti bih htjela položiti i za instruktora vožnje.
Voljela bih pridonijeti tome da na cesti završe dobri vozači - kaže Halim.
Iako je posljednjih 14 godina Hrvatska njezin dom te je ovdje izgradila život i gotovo savršeno svladala jezik, Halim smatra da će jednog dana doći vrijeme za odlazak.
- Hrvatska je prekrasna zemlja. Ovdje imate sve: i planine i more i ravnice, a i geografski je savršeno smještena. Sviđa mi se kao zemlja, ali ne i kao država. Ne sviđaju mi se neki hrvatski zakoni i birokracija. Možda ću jednom otići živjeti u Njemačku. Tamo žive neki članovi moje obitelji. Ali sigurno ću nastaviti voziti - zaključila je Halim.
