Zaim Imamović bio je jedan od najvećih izvođača sevdalinke, njegovoj interpretaciju divili su se i ljudi van granica bivše Jugoslavije... I dan danas, 31 godinu nakon smrt, Zaim je nezaboravan.
Rođen je u Mrkonjić-Gradu 26. augusta 1920. , a nakon godinu sa svojim roditeljima prelazi da živi u Travnik.
Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu gdje provodi najveći dio svog života. Imao je kćerku Jasminku i sina Nedžada, koji je krenuo očevim stopama. Danas Nedžadov sin, Damir Imamović, čuva uspomenu na djeda i oca.
Damir je zvijezda world music scene i jedan od najpoznatijih izvođača sevdaha. Na početku karijere slavno prezime me ga je itekako obavezivalo, ali danas je Damir interpretator sa respektabilnim međunarodnim uspjehom.
Harmoniku mu kupio otac
U Sarajevu je Zaim učio tekstilni zanat i svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD "Gajret".
Na probi MKUD "Gajret" horovođa Cvjetko Rihtman pristao je da čuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Zaim je tekstilni zanat napustio u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz harmoniku.
Njegova karijera počinje 10. aprila 1945. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje s emitovanjem programa i okuplja pjevače. U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije: "Gledaj me draga", "Mujo kuje konja po mjesecu" i "Konja vodim, pješke hodim". Njegovi uzori su bili pjevači Rešad Bešlagić i Sulejman Džakić.
Nakon Drugog svjetskog rata na njegovom repertoaru su se našle i novokomponovane narodne pjesme bliske izvornom narodnom melosu. U svojim kompozicijama je i pisac teksta i kompozitor muzike.
Često je sarađivao u tandemu kao pisac teksta ili kompozitor muzike sa Jozom Penavom tadašnjim rukovodiocem Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva.
Često nastupao u duetu sa Nadom Mamulom
Također je sarađivao sa harmonikašem i vođom Narodnog orkestra Radio Sarajeva Ismetom Alajbegovićem-Šerbom, a na tekstove pisca Safeta Kafedžića je komponovao muziku.
Također je sarađivao i sa tekstopiscem Nikolom Škrbom. Prva novokomponovana pjesma koju je Zaim zapjevao bila je kompozicija Joze Penave "Bosno moja poharana", a zatim "Sarajevo, behara ti tvoga".
Pored bosanskohercegovačkih sevdalinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Naročito mu je bio blizak melos sandžačkih muslimana, a pjesmu "Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dušo za mene" uvrstio je u svoj repertoar.
Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa Nadom Mamulom, a u dijalogu je snimio nekoliko pjesama s Bebom Selimović: "Hajde dušo da ašikujemo", "Evo mene u tom kolu" Sa Nadeždom Cmiljić i grupom pjevača pjeva "Hercegovačku zdravicu".
Pjevao je sa Safetom Isovićem, te Milom Petrovićem "Zvijezda tjera mjeseca", "Igrali se konji vrani"...
Za nepuna tri dana snimio 33 pjesme
Negdje 50-ih godina u "Jugotonu" iz Zagreba, za nepuna tri dana snimio je trideset tri pjesme na petnaestak gramofonskih ploča i jednu LP ploču koje su bile vrlo krhkog kvaliteta (78 okretaja).
Gostovao je u Parizu, Beču, Sofiji i na Bliskom istoku, a učestvovao je i na međunarodnom festivalu narodne muzike u marokanskom gradu Marrakech kao predstavnik jugoslavenske radiotelevizije. Također je predstavljao Jugoslaviju na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru.
Šestog aprila 1979. godine Skupština grada Sarajeva nagrađuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva "za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije".
Zaim Imamović preminuo je 2. februara 1994. godine.