Zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prof. dr. Enes-ef. Ljevaković poručio je da smo i danas u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem.
Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice 12. rebiul-evvel, Mevlud – rođenje poslanika Muhammeda, obilježava se u nedjelju, 15. septembra, a ovim povodom zamjenik reisul-uleme danas je kazivao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Hutba je pročitana i u drugim džamijama.
„Poslanikov časni sunnet kao praktična primjena učenja sadržanih u Kur’ani-kerimu nosi trajnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta. Muhammed, a.s., nije samo poslanik jednog vremena i prostora; on je poslat kao milost svim ljudima i svjetovima“, kazao je na početku hutbe Ljevaković.
Podsjetivši na riječi Gospodara:
"A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“, kazao je da one nisu samo konstatacija i opis karaktera Poslanikove ličnosti i misije, nego i poruka i poziv da se njegovi sljedbenici prema tome ravnaju, tj. da riječi, djela i cjelokupni život muslimana budu milost i dobrobit svim ljudima i svjetovima.
„Muhammedovo, a.s., poslanje u cjelini je snažan podsjetnik da Allahova milost, koju Njegov Miljenik donosi svojim učenjem i najvišim etičkim vrlinama i koja je sa njegovim poslanstvom poprimila karakter sveopćeg dobra, nije i ne može biti nečije ekskluzivno pravo i privilegija. Svevišnji je u Kur’anu jasno kazao da On najbolje zna kome povjerava poslaničku ulogu. Samo osoba izuzetnih moralnih osobina i odlika mogla je biti odabrana za tu zadaću“, naglasio je zamjenik reisul-uleme.
Srž svoje vjerovjesničke misije Muhammed, a.s., opisao je riječima:
"Poslan sam da usavršim moral (u zajednici)".
I doista, cjelokupnim svojim životom, moralom, ponašanjem, odnosom prema Allahovim uputama i poslaničkoj zadaći, prema sebi i drugima, ustrajnom i nepokolebljivom borbom za tevhid - oslobađanje čovjeka od lažnih božanstava, za istinu i pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka, borbom protiv svakog vida nasilja, ugnjetavanja i zuluma, zalaganjem za društvenu solidarnost i slogu, Muhammed, a.s., svjedočio je i potvrđivao iskrenost svoga poziva i dosljednost u vršenju svoje misije“, akcentirao je on.
Kako je kazao, čovječanstvo je tokom 1.400 godina napredovalo u materijalno-tehničkom pogledu i po tome se naše vrijeme znatno razlikuje od Poslanikovog.
Međutim, po pitanju društvenih odnosa, morala i socijalnih problema, ondašnja i sadašnja društva su u mnogim segmentima slična, ocijenio je Ljevaković.
"U vremenu kada je Allahov Poslanik živio, svijetom su dominirale dvije imperije: Vizantija i Perzija. U to vrijeme nepravda je bila raširena, a porezi i dažbine su lomili kičmu naroda.
Klasne razlike su bile izražene posebno između osvajačkih i porobljenih naroda. Ljudi su bili izdijeljeni na kaste i slojeve, robove i robovlasnike. Jedan mali broj je živio u velikom izobilju a drugi, veći dio stanovništva je grcao u siromaštvu.
Arapi na toj svjetskoj sceni nisu ni postojali, nisu imali nikakvu značajnu ulogu. Ima li potrebe da napominjemo da je i danas u svijetu situacija slična?“, izjavio je on.
Iako nema zakonitog robovlasničkog sistema, dodao je Ljevaković, društvo je podijeljeno na slojeve i kaste, na bogate i siromašne, privilegovane i potlačene.
„Dok jedni troše basnoslovnu imovinu za zabavu, luksuz, kućne ljubimce, drugi nemaju sredstava da vakcinišu ili prehrane svoju djecu. Ratovi su svakodnevna pojava i ljudi se neprestano međusobno ubijaju, a usljed napredne tehnologije žrtve su danas mnogobrojnije nego u ranijim sukobima i ratovima. Među žrtvama je mnogo djece, žena, staraca, ljekara, novinara“, naveo je Ljevaković.
Ova sličnost nije samo u tome. Podsjetio je da su neki predislamski Arapi ubijali svoju novorođenu žensku djecu, bojeći se siromaštva i sramote, o čemu i Kur’an govori, navodeći da taj običaj nije nestao sa lica zemlje.
„Naprotiv, današnja napredna civilizacija usavršila je tehniku ubijanja tako da danas abortusom ubijamo i mušku i žensku djecu bez velike grižnje savjesti.
Također moral predislamskih Arapa u mnogim segmentima je bio na veoma niskim granama. Spomenimo samo kockanje, konzumiranje alkohola, raširenost prostitucije, otimačine i pljačke, obespravljivanje žena, djece i nemoćnih osoba. Danas su mnoge od tih društvenih pošasti također prisutne samo što su u većini država neke od njih legalizirane tako da država od njih ubire poreze“, kazao je on.
Allahova mudrost je bila da se Poslanik pojavio u siromašnom, materijalno i moralno zapuštenom društvu, kako bi narednim pokoljenima bila poslana jasna poruka da za napredak i razvoj nekog društva nisu presudne materijalno-tehničke mogućnosti, nego sami ljudi ili današnjim rječnikom rečeno ljudski resursi i ideja, odnosno vjera i nada koja ih okuplja, vodi i usmjerava, naglasio je Ljevaković.
„Muhamed, a.s., je tokom 23 godine poslanstva, vođen Uputom koju je dobijao od Svevišnjeg Gospodara, ustrajnim radom i zalaganjem, osnovao zajednicu koja se potpuno preobrazila, i svoje nedostatke i mahane zamijenila vrlinama i odlikama, i na taj način, postizanjem velikih društvenih promjena, učinio je najboljom zajednicom ikad. On je mijenjao ljude, njihove navike, njihovu svijest i način razmišljanja“, isktanuo je on.
Ukazao je na veliku promjenu u svijesti ljudi koju je Allahov Poslanik, a.s., izveo kada je posrijedi rušenje klasne i rasne diskriminacije, segregacije i aparthejda.
„U vrijeme kada su robovlasnički odnosi bili dominantni, Poslanik zagovara jednakost među ljudima. Govori im da su oni braća. Ali ne samo da govori, nego traži da to i praktično primjenjuju. Oni zajedno klanjaju jedan pored drugog. Čak se dešavalo da oslobođeni robovi predvode i komanduju bivšim robovlasnicima. Nije to bilo lahko i trebalo je vremena da se to prihvati i što je još važnije da se to u svijesti tih ljudi doima normalnim“, podsjetio je Ljevaković.
Dodao je da smo, nažalost, danas u mnogim dijelovima svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini, svjedoci pojave diskriminacije i segregacije na rasnoj, etničkoj ili vjerskoj osnovi.
„Pokušavaju se nametnuti ili su već nametnute neke diskriminatorne odredbe u pojedine zakone, pod izgovorom da ljudi različitih vjerovanja, uvjerenja, etničke pripadnosti ne mogu živjeti zajedno, ili pod agendom evropskog puta i/ili promicanja „evropskih vrijednosti“.
Očito je da se za slobodu, dostojanstvo i jednakost ljudi valja i dalje boriti. I danas smo u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem. Ono je i u ovom vremenu poticajan i inspirativan primjer za pozitivne lične i društvene promjene, za popravljanje stanja u svakom pogledu. A Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on ne promijeni sebe, svoj odnos prema Stvoritelju, životu i vjeri“, akcentirao je zamjenik reisul-uleme.
Podsjetio je da nas je „Allah upozorio da će doći vrijeme kada će se pojaviti ljudi koji će svaku granicu zla prelaziti“.
„Poslanik nam poručuje da ne smijemo biti ravnodušni spram zla koje uzima maha i koje se nastoji naturiti kao normalna pojava.
U poznatom hadisu koji tretira ovo pitanje, on je od nas izravno zatražio: kada vidimo neko zlo, spriječimo ga svojom rukom, osudimo ga riječima ili ga makar osudimo u duši.
Zauzeti moralan stav spram zla dužnost je svakog čovjeka, svakog muslimana. Pored ove obaveze koju nam je stavio u dužnost, Vjerovjesnik, a.s., nas je poučio da istrajnost u vjerovanju i činjenju dobrih djela predstavlja ispunjenje moralne vrline i njen vrhunac“, poručio je u hutbi zamjenik reisul-uleme prof. dr. Enes-ef. Ljevaković.
