Mnogi vozači i dalje vjeruju da motoru čine uslugu ako stalno voze mirno, tiho i na što nižim okretajima. Međutim, kod modernih automobila takav stil vožnje može imati upravo suprotan učinak i ostaviti tragove istrošenosti već nakon 50.000 kilometara.
Nekada je lagana vožnja zaista imala više smisla, naročito u vrijeme motora s karburatorima, kada je automobil trebalo zagrijati i postepeno pripremiti za normalan rad. Danas je situacija bitno drugačija. Savremeni motori konstruisani su tako da podnose i traže širi raspon okretaja, a stalno "gušenje" na niskim obrtajima dugoročno im ne pogoduje.
U centru problema nalazi se jedna važna komponenta modernih motora, pumpa za ulje s promjenjivim protokom. Kada motor većinu vremena radi na niskim okretajima, takva pumpa ne postiže puni učinak. To znači da protok ulja nije dovoljno snažan da efikasno ispire naslage ugljika (čađi) i nečistoće koje se s vremenom skupljaju unutar motora.
Iskustvo iz prakse pokazuje da motori koji gotovo nikada ne izlaze iz zone niskih okretaja pokazuju znakove veće istrošenosti čak i uz redovno mijenjanje ulja:
Ventili se mogu prekriti čađom.
Klipni prstenovi mogu zapeti u naslagama, zbog čega više ne obavljaju svoju funkciju.
Potrošnja ulja se povećava jer ulje ostaje na stijenkama cilindara i sagorijeva.
Kod motora s direktnim ubrizgavanjem goriva, koji danas dominiraju tržištem, ovaj je efekt još izraženiji.
Rješenje nije agresivna ili divlja vožnja, već povremeno podizanje obrtaja i nešto odlučniji tempo. Motoru je s vremena na vrijeme potrebno omogućiti veći protok ulja i višu radnu temperaturu kako bi se iznutra što bolje očistio tokom normalnog rada.
Paradoksalno, isključivo mirna vožnja nije uvijek znak dobre brige o automobilu. Naprotiv, motor koji je stalno izložen preniskim okretajima može već nakon 50.000 do 60.000 kilometara ostavljati dojam znatno istrošenijeg sklopa nego što bi se očekivalo.