Bez obzira na kulturu ili porijeklo, oko 90% svjetske populacije koristi desnu ruku. Nova studija sugeriše da odgovor na ovu dugogodišnju zagonetku leži u dva ključna trenutka ljudske evolucije: prelasku na uspravan hod i razvoju većeg mozga.
Čini se da preferencija jedne ruke u odnosu na drugu potiče od naših dalekih predaka hominina. Naučnici navode da ova sklonost nije jedinstvena samo za Homo sapiensa i neandertalci su, prema procjenama, većinom bili dešnjaci, dok se kod ranijih vrsta ta preferencija postepeno slabi.
„Ovo je prva studija koja testira više glavnih hipoteza o dominantnoj ruci u jedinstvenom okviru“, ističe Thomas Pieschel, evolucioni antropolog sa Univerziteta u Oxfordu.
Istraživači su analizirali više od 2.000 jedinki iz 41 vrste primata i uporedili obrasce korištenja ruku kroz evoluciju. Ljudi se u podacima jasno izdvajaju kao ekstremni slučaj snažne desnorukosti.
Dok su raniji preci poput Australopithecusa afarensisa pokazivali blagu sklonost desnoj ruci, ta tendencija je jačala kod roda Homo, uključujući Homo erectusa i neandertalce. Izuzetak je, prema modelu, Homo floresiensis, koji je imao vrlo slabu preferenciju, slično današnjim šimpanzama.
Studija sugeriše da su ključni faktori u razvoju desnorukosti bili veličina mozga i promjene u građi tijela. Uspravan hod je oslobodio ruke za precizne zadatke, dok je razvoj većeg mozga dodatno učvrstio specijalizaciju hemisfera i doveo do dominacije desne ruke.
Istraživači naglašavaju da još uvijek ostaju otvorena pitanja, uključujući zašto ljevoruki ljudi i dalje postoje u populaciji i kakvu evolutivnu ulogu ta raznolikost može imati.