Dugogodišnja je strategija Kremlja da trajno zabije klin između Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, dijeleći i slabeći svoje tradicionalne protivnike na Zapadu.
Godinama Rusija promovira sabotaže i dezinformacije kako bi potkopala zapadne institucije, koje se doživljavaju kao tvrdokorne prepreke moskovskim teritorijalnim ambicijama i snovima o povratku statusa i moći nalik sovjetskom periodu.
Razbijanje NATO-a, moćnog zapadnog vojnog saveza, bila je posebno snažna fantazija, naročito od početka rata u Ukrajini. Zabrinutost zbog mogućeg širenja NATO-a Kremlj je koristio kao opravdanje za svoju brutalnu, sveobuhvatnu invaziju prije gotovo četiri godine.
Likovanje u hodnicima kremljovske moći
Zamislite, onda, likovanje u hodnicima kremljovske moći pri pomisli da se zapadno jedinstvo raspada i da NATO, koji je već 80 godina bedem protiv ruskih prijetnji, konačno implodira zbog naizgled nevjerovatnog pitanja Grenlanda i nepoželjnih nastojanja američkog predsjednika Donalda Trumpa prema toj danskoj teritoriji.
Rusija, koja sa strane zapanjeno posmatra kako se njeni stari neprijatelji međusobno iscrpljuju.
„Kina i Rusija sigurno uživaju u ovome“, primijetila je Kaja Kallas, visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku, na mreži X, nakon što je Trump zaprijetio izvanrednim carinama evropskim saveznicima koji se protive američkom preuzimanju Grenlanda.
I Kina i Rusija odlučno odbacuju optužbe da imaju teritorijalne pretenzije prema Grenlandu – čak i danska vojska kaže da ne postoji značajna prijetnja invazijom s istoka.
Ipak, na ruskoj državnoj televiziji, prokremljovski komentatori likovali su zbog Trumpovih poteza oko Grenlanda, ocjenjujući ih kao „katastrofalan udarac NATO-u“ i nešto što je „zaista ogromno u korist Rusije“.
Razumljivo je mišljenje da će, s NATO savezom koji se suočava s najvećom krizom u posljednjim decenijama i mogućim raspadom transatlantskog jedinstva, zapadna podrška ratnim naporima Ukrajine sigurno oslabiti, dajući Moskvi još jaču poziciju na bojnom polju.
Nažalost po Kijev, to bi se moglo pokazati tačnom procjenom. Ali čepovi od šampanjca u Kremlju još se ne otvaraju.
Barem u početku, iz Moskve je stigla relativno prigušena, čak i kritična zvanična reakcija. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima da Trump, kada je riječ o Grenlandu, „djeluje izvan normi međunarodnog prava“ – što zvuči ironično iz Kremlja koji je sam godinama tolerirao ili nadzirao bezbrojna kršenja međunarodnih normi i zakona, uz rastući autoritarizam kod kuće i u inostranstvu.
Američka kontrola nad Grenlandom u Moskvi bi se mogla shvatiti kao stvarni izazov ruskoj dominaciji u arktičkoj regiji.
No, Kremlj vjerovatno ima i dublje zabrinutosti, dok – poput ostatka svijeta – s nelagodom i uzbunom posmatra kako nepredvidiva Trumpova administracija koristi naizgled neograničenu vojnu i ekonomsku globalnu moć.
"Jednostrane i opasne akcije često zamjenjuju diplomatiju, napore da se postigne kompromis ili pronađu rješenja koja bi odgovarala svima“, nedavno je požalio ruski predsjednik Vladimir Putin u svom prvom vanjskopolitičkom govoru nove godine.
"Umjesto dijaloga među državama, postoje oni koji se oslanjaju na princip da sila daje pravo kako bi nametnuli svoje jednostrane narative, oni koji vjeruju da mogu nametati svoju volju, držati drugima lekcije o tome kako moraju živjeti i izdavati naredbe“, dodao je Putin, bez trunke samosvijesti, u očitoj aluziji na američke poteze na međunarodnoj sceni.
Mreža savezništva Moskve
U međuvremenu se mreža savezništava Moskve – već teško uzdrmana prošlogodišnjim svrgavanjem sirijskog diktatora Bashara al-Assada, kojeg je podržavala Rusija – ubrzano raspada.
Iran, dugogodišnji ruski saveznik, bio je prošle godine meta bolnih američkih i izraelskih zračnih udara. Nakon nedavnog brutalnog gušenja antivladinih protesta, mogao bi uskoro ponovo biti napadnut, što bi ugrozilo opstanak pro-moskovskog islamskog režima.
Ranije ovog mjeseca, dramatično hapšenje venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura, miljenika Kremlja, od strane američkih snaga, bio je još jedan težak udarac za Moskvu.
A razgovori o Kubi, tradicionalnom ruskom klijentu i američkom neprijatelju, kao sljedećoj na listi Washingtonovih ciljeva za promjenu režima, nagovještavaju dodatna vanjskopolitička poniženja za Kremlj.
Moskva već dugo omalovažava poslijeratni međunarodni poredak zasnovan na pravilima kao tek zapadni alat, prepun dvostrukih standarda, namijenjen obuzdavanju njenih protivnika – s Kremljem na prvom mjestu.
Moskva je otvoreno dovodila u pitanje zabranu iz Povelje UN-a o mijenjanju granica silom i redovno se zalagala za svijet u kojem velike sile imaju pravo na ekskluzivne sfere utjecaja.
Ruski pogled na svijet
Washington sada, čini se, sve više dijeli taj ruski pogled na svijet – što je, barem na papiru, važna pobjeda za moskovsku upornost.
Međutim, slavlje te pobjede zasad je odgođeno zbog zabrinutosti kakav bi se opasan novi svijet sada mogao pojaviti.
Suočavanje sa sve nepromišljenijim Trumpom moglo bi predstavljati ozbiljan izazov za Kremlj, naviknut na stabilniju i predvidljiviju američku administraciju.
Kako je jedan utjecajni ruski tabloid, Moskovskij Komsomolets, nervozno komentirao, nazivajući Trumpa „glavnim doktorom ludnice“: „Imamo osjećaj da je i glavni ljekar azila poludio i da se sve raspalo.“