Posljednjih nekoliko sedmica donijelo je pravo uživanje ljubiteljima aurore borealis, uz neke od najljepših prizora viđenih posljednjih godina.
Ali nije sve samo u ljepoti, ovi fenomeni odražavaju i pojačanu aktivnost na Suncu, koje je emitovalo niz snažnih Sunčevih baklji.
U periodima visoke aktivnosti, stalni priliv naelektrisanih čestica sa Sunca, poznatih kao solarni vjetrovi, neprestano udara u Zemlju.
Ovaj fenomen naziva se solarna oluja i može utjecati na astronaute u svemiru, ali i na tehnologiju na Zemlji, pa čak izazvati i nestanke struje. Ipak, ne predstavlja direktnu prijetnju ljudskom životu na kopnu.
Nedavna snažna Sunčeva baklja zabilježena je kamerom 4. februara u NASA-inoj Solarnoj dinamičkoj opservatoriji, piše BBC.
Radilo se o najintenzivnijoj vrsti, X-klase, za koju Američki centar za prognozu svemirskog vremena (SVPC) navodi da „obično nije česta, ali nije ni neuobičajena“.
SVPC je upozorio na „snažnu degradaciju ili gubitak signala“ u određenim frekvencijskim opsezima komunikacija „na većem dijelu osunčane strane Zemlje“, uz mogućnost da prekidi potraju i nekoliko sati.
Prema SVPC-u, najnoviji događaji potječu iz solarnog aktivnog regiona 4366, velikog i rastućeg sklopa Sunčevih pjega koje su se pojavile 30. januara i rotiraju oko Sunca prema Zemlji.
Aktivni regioni su područja snažnih magnetnih polja na Suncu.
Tokom posljednjih nekoliko godina Sunce se nalazi u fazi pojačane aktivnosti, kao dio svog prirodnog ciklusa.
Iako je vrhunac ovog ciklusa zabilježen krajem 2024. godine, i dalje se mogu očekivati snažni solarni događaji i tokom ove godine.
Šta su solarne baklje?
Solarne oluje su normalan dio Sunčevog ciklusa.
Nastaju kada Sunce emituje snažne nalete u obliku Sunčevih baklji i koronalnih izbacivanja mase (CME), pri čemu se u svemir izbacuju svjetlost, energija i solarni materijal.
Sunčeve baklje su elektromagnetno zračenje koje putuje brzinom svjetlosti i do Zemlje stiže za manje od osam minuta.
Često se javljaju zajedno s CME-ovima, ogromnim izbacivanjima naelektrisane materije koja se kreću sporije, brzinama od nekoliko miliona kilometara na sat.
Solarne oluje mogu do Zemlje stići u različitim jačinama.
Energija koja dolazi sa Sunca može izazvati pojavu jarkih svjetala na nebu poznatih kao aurore, odnosno polarna svjetlost.
Koliko su česte solarne oluje?
Sunce je sastavljeno od vrelog, naelektrisanog gasa u stalnom kretanju, koji stvara snažno magnetno polje.
To magnetno polje prolazi kroz ciklus poznat kao solarni ciklus.
Zbog toga Sunčeva površina prolazi kroz periodične faze smirene i burne aktivnosti.
Otprilike svakih jedanaest godina, na vrhuncu solarnog ciklusa, magnetna polja na Sunčevom sjevernom i južnom polu zamijene mjesta.
Prema međunarodnoj grupi stručnjaka koju zajednički podržavaju NASA i američka Nacionalna okeanska i atmosferska administracija (NOAA), aktuelni solarni ciklus, poznat kao Solarni ciklus 25, započeo je u decembru 2019. godine.
Početak solarnog ciklusa označava solarni minimum.
U toj fazi Sunce ima najmanje Sunčevih pjega, tamnih mrlja koje naučnicima služe za praćenje aktivnosti naše zvijezde.
Kako solarna aktivnost jača, tako raste i broj Sunčevih pjega.
Sredina solarnog ciklusa naziva se solarni maksimum, kada Sunce ima najviše pjega i kada njegovi magnetni polovi zamijene mjesta.
NASA i NOAA navode da je Sunce dostiglo solarni maksimum aktuelnog ciklusa tokom 2024. godine.
Ipak, solarna aktivnost ostat će relativno visoka sve do 2026. godine.
U Sunčevim pjegama dolazi do snažnih eksplozija svjetlosti i energije. One izgledaju tamnije jer su hladnije od okoline, a većina zauzima površinu veličine Zemlje ili čak veću.
Solarne oluje su najčešće tokom vrhunca solarnog maksimuma u okviru 11-godišnjeg ciklusa.
Kakav utjecaj solarne oluje imaju na Zemlju?
Prema NASA-i, Sunčeve baklje i solarne erupcije mogu utjecati na radio-veze, elektroenergetske mreže i navigacione signale na Zemlji.
Dvije snažne solarne baklje iz 2017. godine ometale su rad uređaja poput GPS navigacionih sistema.
U februaru 2011. godine jaka Sunčeva baklja izazvala je smetnje u radio-komunikacijama širom Kine.
Još ranije, 1989. godine, solarna oluja prouzrokovala je devetosatni nestanak struje za milione ljudi u kanadskoj pokrajini Kvebek.
Davne 1859. godine, ogromna solarna erupcija izazvala je geomagnetnu oluju koja je poremetila signalizaciju viktorijanskih željeznica i telegrafskih linija.
Takvi događaji i danas predstavljaju potencijalnu prijetnju, studija Univerziteta u Lancasteru upozorava da bi britanska željeznička mreža trebala biti spremna na solarne oluje koje, iako rijetke, mogu izazvati ozbiljne poremećaje.