Predsjedništvo Bosne i Hercegovine prvi put nakon gotovo tri decenije otvorilo je vrata mogućnosti da se sedam institucija kulture od značaja za državu konačno nađu na stabilnom i sigurnom finansiranju iz državnog budžeta.
Članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić predložili su za današnju sjednicu da u korigovanom nacrtu budžeta za 2025. godinu bude izdvojeno 12 miliona KM za ove institucije, dok je najavljeno da će članica Predsjedništva Željka Cvijanović biti protiv.
Riječ je o Zemaljskom muzeju BiH, Historijskom muzeju BiH, Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Biblioteci slijepa i slabovidna lica BiH, Kinoteci BiH i Umjetničkoj galeriji BiH.
Tri decenije preživljavanja
Ove ustanove, formalno osnovane od strane države, pune tri decenije žive na rubu egzistencije, preživljavajući zahvaljujući donacijama, grantovima i povremenoj podršci države.
Politički otpor koji dolazi iz RS u kontekstu finansiranja tih institucija iz državnog budžeta nije novost i politički predstavnici iz tog entiteta na državnom nivou godinama osporavaju pravo da ove institucije budu finansirane iz državnog budžeta, tvrdeći da je oblast kulture isključiva nadležnost entiteta.
Međutim, Ustav BiH jasno nalaže kontinuitet zakona i propisa koji su važili u trenutku njegovog donošenja, a među njima su i oni koji regulišu rad i status ovih institucija. Uz to, o čemu je Raport već pisao, Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH iz 2003. godine obavezao je Vijeće ministara da u roku od 60 dana donese zakon kojim bi se uredilo finansiranje i status ovih ustanova, ali ta obaveza nikada nije izvršena.
Krajem prošle godine je visoki predstavnik Christian Schmidt donio nalog prema kojem je Vijeće ministara BiH dužno urediti pitanje sedam ustanova kulture, odnosno trebalo je u postupku uputiti zakon koji će konačno riješiti status ovih ustanova, ali po tom pitanju ništa nije urađeno.
Očekivalo se da će kada je visoki predstavnik nedavno nametnuo odluku oko načina rješavanja duga slovenskog 'Viaductu', nametnuti i finansirati ove ustanove iz državnog budžeta, ali kako je Raport već pisao u posljednjem času je odustao, a Raportovi izvori tada su otkrili da se tom rješenju usprotivila Hrvatska.
Sada, kada bi Predsjedništvo BiH trebalo da uvrsti u kategoriju finansiranja te institucije, ponovo stižu pritisci iz SNSD-a da neće prihvatiti takav budžet, a oni već pokušavaju utjecati i na opoziciju iz RS da budu protiv tog prijedloga u Parlamentu BiH.
Zato, prijedlog Predsjedništva BiH ne donosi i konačno rješenje za ovu instituciju čija finansijska stabilnost ne znači samo njihovo preživljavanje, već i osiguranje kontinuiteta u očuvanju historije, kulture i identiteta Bosne i Hercegovine.
Zemaljski muzej, Historijski muzej, Nacionalna i univerzitetska biblioteka i ostale ustanove nisu samo čuvari kulturnog blaga, one su i čuvari iste države i historije i tradicije svih naroda i građana u BiH.
Milorad Dodik, bivši predsjednik RS, u nedavnim javnim istupima iznio je niz neistina o institucijama kulture od značaja za BiH pripisujući im samo jedan nacionalni predznak i lažno ih optužujući da su protiv srpskog naroda.
Istovremeno, Dodik je ponovio činjenicu da su sve institucije kulture u entitetu RS uređenim statusom i dobro zbrinute. Tako i treba biti, međutim, riješen status i stabilno finansiranje moraju imati i institucije kulture od značaja za BiH.
Država mora stajati iza čuvara svoje historije
O ovome bi računa morala voditi i međunarodnu zajednicu, a pogotovo visoki predstavnik u BiH, jer je sramotno i skandalozno da su sedam institucija državnog značaja i njihovi uposlenici, vrsni eksperti i znalci faktički primorani da prose novac za svoj rad i opstanak.
Ne može se ovo pitanje posmatrati samo kao unutrašnje političko pitanje.
Raport je već pisao o tome da je riječ o problemu koji direktno pogađa principe Dejtonskog mirovnog sporazuma, a iz tih institucija već su ukazivali na to kako njihovi egzistencijalni problemi ugrožavaju evropske i međunarodni okvir zaštite kulturnog naslijeđa u BiH.
Institucije poput Zemaljskog muzeja, Historijskog muzeja, Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH ili Umjetničke galerije BiH nisu samo kulturni resursi BiH, one su i dio svjetske baštine i čuvari kolektivne memorije, tradicije i identiteta svih građana.
Njihovi fondovi, zbirke i dokumenti imaju značaj za cijelo čovječanstvo i upravo zbog toga ključni akteri u međunarodnoj zajednici, prije svega UNESCO, Vijeće Evrope, Evropsku uniju i visoki predstavnik u BiH, ne mogu ostati nijemi i 'slijepi' i tri decenije nakon agresije na BiH pred činjenicom da država koja je njihov formalni osnivač nije preuzela odgovornost za njihovo finansiranje.
Stoga, ne treba skrštenih ruku čekati da predstavnici RS u Parlamentu BiH odbiju budžet koji podrazumijeva finansiranje institucija kulture od značaja za BiH.
Krajnje je vrijeme da međunarodna zajednica shvati da pitanje institucija kulture od značaja za BiH nije sporedno tehničko pitanje, već strateško pitanje opstanka države BiH i da je istovremeno udar na evropske i svjetske vrijednosti očuvanja kulturnog naslijeđa.
Institucije kulture od značaja za BiH su osnovane prije Daytona, a njihova uloga je da čuvaju historijsko, kulturno i identitetsko naslijeđe cijele zemlje. Upravo tu leži razlog otpora političke strukture iz RS-a, jer u entitetu RS, svako jačanje državnih institucija znači jačanje države BiH, što im smeta iako je BiH i njihova država.
Ne smije se uzmicati pred zahtjevima protivnika BiH
Međutim, jasno je da je rješavanje statusa sedam institucija kulture ideologije koje decenijama pokušava prikazati BiH kao labavu zajednicu dva entiteta, a ne kao funkcionalnu državu.
Jer, institucija kulture od značaja za BiH zaista jesu čuvari kolektivne memorije, tradicije i identiteta svih građana, bez obzira na etničku pripadnost i svjedoče o zajedničkoj prošlosti, o doprinosima svih naroda i pojedinaca, o kontinuitetu države BiH kroz vijekove. To je ono što se iz entiteta RS pokušava potisnuti ili ignorisati.
Jasno je da iz SNSD-a u ovom slučaju ne brinu o 'racionalnom upravljanju budžetom' kako pokušavaju predstaviti svoje protivljenje finansiranju institucija kulture iz budžeta BiH, jer dok se milion maraka mogu pronaći za sporne projekte ili pokrivanje dugova entitetskih vlada, osporava se svega nekoliko miliona institucija koje čuvaju dušu i identitet države.
Zato, potez članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića da uvrste institucije kulture za BiH u državni budžet, jeste potez za pohvalu, ali nije konačno rješenje opstrukcijama koje po ovom pitanju dolaze iz entiteta RS, te će u ovom slučaju sigurno biti neophodna intervencija visokog predstavnika u BiH, ma koliko on od nje u ovom slučaju bježao ili uzmicao pred zahtjevima onih koji se protive da država brine o svojim institucijama.