Netflixova adaptacija grafičkih romana The Sandman Neila Gaimana započinje svoju završnu sezonu pričom koja je mnogim fanovima posebno draga – Season of Mists (Sezona magli). Ova priča se smatra najvoljenijim dijelom cijele franšize i bila je prioritet za kreatore serije, Gaimana, Davida Goyera i showrunnera Allana Heinberga kada su odlučivali koje priče uvrstiti u drugu sezonu. To je postalo još važnije nakon odluke da će ova sezona biti i posljednja u TV adaptaciji.
U središtu te priče je Dreamova (Tom Sturridge) prva ljubav: Nada, kraljica plemena Prvih ljudi, koja se zaljubila u Dreama prije hiljada godina, davno prije događaja iz prve sezone. No Netflixova verzija Nade (koju je u 1. sezoni igrala Deborah Oyelade, a sada Umulisa Gahiga) znatno se razlikuje od originalnog prikaza afričke kraljice u stripovima. U seriji, ona vlada naprednim narodom u snježnom, afro-steampunk gradu, za razliku od savane kakvu vidimo na stranicama stripa.
„Prije svega, drago mi je što smo uopće uspjeli prikazati verziju Nade i Prvih ljudi,“ rekao je David Goyer, koscenarist i izvršni producent The Sandmana, za Variety. „Godinama su pokušavali snimiti Sandmana – i ja sam jednom bio uključen u filmsku verziju – ali puno toga je ostajalo neispričano. To je jedna… u najpozitivnijem smislu – čupava priča.“
Strip The Sandman, koji je pisao Gaiman, a objavljivao DC Comics, sastojao se od 75 brojeva između januara 1989. i marta 1996. Kada druga sezona završi kasnije ovog mjeseca, Netflixova verzija imat će ukupno 23 epizode, piše Variety.
Goyer objašnjava da je sve bilo pažljivo planirano kao završna sezona (prije optužbi za seksualno uznemiravanje protiv Gaimana), i da je zbog ograničenog prostora bilo nužno donositi određene kreativne odluke — poput promjene izgleda Nade i njezinog svijeta.
„Neke priče u stripu su fokusirane na Dreama kao glavnog junaka, dok su druge više bočne, a neke čak samostalne epizode,“ rekao je Goyer. „I kad smo pitchali Netflixu, rekli smo: ‘Ovo je serija puna čudnih, netipičnih elemenata – imamo flashbackove, paralelne dimenzije i sve između.’ I Netflix je rekao: ‘Super. Čudno je, ne uklapa se u standardne forme, ali idemo u to.’“
Iako su neke scene doslovno preslikane iz stripa, na drugim mjestima odlučili su napraviti nešto novo – drugačije, poetično i vizualno upečatljivo.
„Različiti umjetnici su radili na Sandmanu, i svaki je imao svoju viziju,“ rekao je Goyer. „Pa smo se mi fokusirali na namjeru: da li je ono što radimo vjerno duhu stripa, ako već ne doslovno? Prvi ljudi u stripu nisu bili vizualno posebno istaknuti. Mi smo htjeli da budu — da publiku iznenade. I tako je došla ideja da izgledaju drugačije. Mislim da je to možda bio prijedlog našeg supervizora za vizualne efekte — ali zvučalo je lijepo i zanimljivo, pa smo je prihvatili.“