Mada tačni uzroci zaraznog zijevanja još uvijek nisu potpuno razjašnjeni, postoje dvije glavne teorije – hipoteza nesvjesnog oponašanja i hipoteza empatičkog modeliranja. Ove teorije sugeriraju da zarazno zijevanje može igrati ulogu u jačanju socijalnih veza, bilo oponašanjem ponašanja drugih ili dijeljenjem emocija.
Hipoteza nesvjesnog oponašanja tvrdi da je zarazno zijevanje oblik automatskog oponašanja, poznatog kao “efekt kameleona“. Ova teorija sugerira da ljudi prirodno oponašaju ponašanja drugih bez svijesti o tome, što pomaže u jačanju socijalnih veza, piše krenizdravodnevnikhr.
Primjera radi, u istraživanju s papigama naučnici i su primijetili da su ove ptice zijevale i istezale se u sinhronizaciji, što podržava ideju da takva ponašanja mogu poticati socijalnu povezanost. Ovo nesvjesno oponašanje vjerojatno pomaže u stvaranju osjećaja zajedništva jer se životinje često osjećaju povezano s drugima koji pokazuju slična ponašanja.
Hipoteza empatičkog modeliranja sugerira da je zarazno zijevanje povezano s empatijom – sposobnošću razumijevanja i dijeljenja osjećaja drugih. Prema ovoj teoriji, kada životinja vidi kako netko drugi zijeva, ona reagira empatički, kao da dijeli isti umor ili stres.
Istraživanja podržavaju ovu ideju jer su rezultati pokazali da psi češće zijevaju kada gledaju svoje vlasnike nego kada promatraju nepoznate osobe. Slično tome, čimpanze i bonobe češće zijevaju kad posmtraju poznate jedinke, što ukazuje na to da emocionalna bliskost utječe na zarazno zijevanje.
Zarazno zijevanje kod ljudi i primata počinje oko četvrte godine života, što se poklapa s razvojem “teorije uma” – sposobnosti razumijevanja da drugi imaju različite misli i osjećaje. Ovaj razvojni trenutak može objasniti zašto je zarazno zijevanje povezano s empatijom i socijalnim razumijevanjem kod ovih vrsta.