Tužna sudbina grbavog kita Timyja, koji je nakon višesedmične borbe uginuo poslije pokušaja spašavanja, otvorila je važno pitanje, zašto je tako teško spasiti nasukanog kita?
Nasukavanja morskih sisara posljednjih godina naglo rastu u područjima gdje klimatske promjene zagrijavaju obalne vode, poput Velike Britanije i Njemačke. Stručnjaci upozoravaju da su uzroci brojni, od sudara s brodovima i zaplitanja u ribarske mreže do bolesti, nedostatka hrane i promjena u morskom ekosistemu.
Iako mnogi vjeruju da je dovoljno vratiti kita u more, stvarnost je mnogo složenija. Kitovi su građeni za život u vodi, gdje ih uzgon mora nosi. Kada završe na kopnu, njihova ogromna težina počinje pritiskati unutrašnje organe, otežava disanje i može dovesti do brzog otkazivanja organizma.
Grbavi kit može težiti i do 40 tona, dok plavi kit dostiže čak 140 tona, zbog čega je njihovo spašavanje izuzetno zahtjevno i rizično.
Podaci američke Nacionalne okeanske i atmosferske administracije (NOAA) pokazuju da je između 2006. i 2025. godine od 201 živog nasukanog velikog kita samo 17 uspjelo ponovo otplivati, a tek sedam uz pomoć ljudi.
Stručnjaci savjetuju da, ukoliko naiđete na nasukanog kita, ne pokušavate sami gurati životinju nazad u more. Potrebno je odmah obavijestiti nadležne službe, držati se na sigurnoj udaljenosti i slijediti njihove upute.
U pojedinim slučajevima, kada procijene da životinja nema šanse za oporavak i da trpi velike bolove, veterinari mogu donijeti tešku odluku o eutanaziji kako bi spriječili daljnju patnju.
Naučnici ističu da je najbolji način zaštite kitova spriječiti uzroke njihovog stradanja, smanjiti zagađenje mora, spriječiti zaplitanje u ribarsku opremu i ublažiti posljedice klimatskih promjena koje sve češće dovode ove veličanstvene životinje u smrtonosnu opasnost.