Širom svijeta prve zrake sunca prate melodije ptica, ali naučnici još uvijek pokušavaju dokučiti zašto ptice osjećaju potrebu za tako glasnim „jutarnjim koncertom“. Novo istraživanje, koje još čeka recenziju, donosi moguć objašnjenje na osnovu ponašanja zebrica (Taeniopygia guttata) u zatočeništvu.
Čini se da je intenzitet njihovog pjeva povezan s nakupljenim iščekivanjem izlaska sunca tokom noći, piše Science Alert.
U laboratorijskim uslovima, mužjaci zebrica spontano otpjevaju stotine pjesama kada ima svjetla, dok u potpunom mraku gotovo potpuno utihnu. Upravo to je ponukalo istraživače da ispitaju kako smjena noći i dana utiče na jutarnji pjev.
Kada su vještački odgodili izlazak sunca za tri sata, držeći svjetla ugašenima, zebrice su pjevale još intenzivnije i počinjale ranije nego inače, kao da jedva čekaju novi dan.
Zanimljivo je da ovo odgađanje nije povećalo njihov san. Ptice su se budile u uobičajeno vrijeme, aktivno se kretale po mraku, ali se suzdržavale od pjevanja. Nestrpljenje se pokazalo i u dodatnom testu: kada su im dali prekidač kojim mogu upaliti svjetlo na 10 sekundi, ptice koje su „čekale“ zoru koristile su ga mnogo češće.
„Ptice se bude u mraku dugo prije zore, vjerovatno zbog hormonskih signala povezanih s melatoninom, a njihova unutrašnja motivacija za pjevanje raste kako se bliži svitanje, iako je pjevanje potisnuto tamom“, pojašnjava tim na čelu s biologom Edneijem Barrosom dos Santosom s Korejskog instituta za istraživanje mozga.
Jedna teorija kaže da jutarnji „udarni“ pjev služi kao zagrijavanje glasnica nakon noći šutnje. Na taj način ptice brže vraćaju formu, poboljšavaju izvedbu i povećavaju šanse za uspjeh tokom dana.
Iako je studija provedena na pticama u zatočeništvu, naučnici vjeruju da se mehanizam može primijeniti i na ptice u divljini.
„Budući da je funkcija vokalnog zagrijavanja već predložena za jutarnji ptičji zbor u prirodi, smatramo da bi ovi mehanizmi, barem djelimično, mogli objašnjavati jutarnje pjevanje i kod divljih ptica“, navodi tim u radu objavljenom na bioRxiv-u.