Neizvjesnost je riječ kojom se najpreciznije može opisati stanje u Evropi i na zapadnom Balkanu nakon pobjede Donalda Trumpa na izborima za američkog predsjednika.
Kakva će biti njegova vanjska politika, ko ima razloga za radost a ko za strepnju i strah, pitanja su na koja odgovor traže brojne novinske analize, nezavisni komentatori, bivše diplomate, stručnjaci…
Čarobni štapić
Generalno, Trump na svjetskoj pozornici vidi Kinu, Rusiju, zapadnu Evropu i Izrael. Nižim nivoima nije se bavio u svom prethodnom mandatu, a sve su prilike da ga, na primjer, stanje na zapadnom Balkanu, u Moldaviji, Sudanu ili pak Libiji, neće pretjerano zanimati ni ovoga puta.
Zašto se onda njegovom povratku toliko raduju mađarski premijer Viktor Orban, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik?
Svi odreda, i Orban, i Vučić, i Dodik svjesni su da Trump ne posjeduje čarobni štapić kojim će preko noći riješiti Orbanov problem sa političkom i ekonomskom izolacijom Mađarske unutar Evropske unije, Vućićeve noćne more sa nezavisnim Kosovom, Dodikove želje za otcjepljenjem i podjelom države BiH.
U pozadini njihovog veselja je posve druga računica. Oni se, naime, nadaju da će Trumpov sistem vrijednosti - u kojem su nezavisne sudije i tužioci neprijatelji, istina i činjenice nepotreban i opasan teret, ljudska i građanska prava tek zablude i zamka za tradicionalne vrijednosti, a korupcija i potpuna kontrola novčanih tokova ideal bez kojeg nema „snažne i učinkovite“ vlasti - i njih same konačno osloboditi od stege demokratskih i ekonomskih standarda koje propagira i provodi Evropska unija, kao najprosperitetniji i najslobodniji dio današnjeg svijeta.
Zlokobni simboli
To je ono čemu aplaudiraju Orban, Vučić i Dodik. Orban, jer mu za vratom puše opozicioni lider Peter Magyar, koji traži da mađarski premijer položi račune za dugogodišnju pljačku i korupciju koje lažno uvija u oblandu navodne borbe za narod i državne interese. Vučić, jer je Srbiju svojom neograničenom moći, endemskom korupcijom i totalnom kontrolom nad medijima i državnim finansijama, doveo na ivicu građanske pobune i sloma, a zlokobni simbol njegove vlasti i režima postaje srušena nadstrešica i pogibija 14 ljudi na renoviranoj željezničkoj stanici u Novom Sadu.
Dodik, opet, osim odriješenih ruku da i dalje neometano, kao srednjevijekovni knez, vlada nad ubogim i osiromašenim narodom u RS, traži ruku spasa od Trumpove administracije za ugrožene poslovne interese njegove porodice, kćeri Gorice i sina Igora, koji, skupa s ocem, grcaju pod teretom sankcija koje im je, zbog rušenja Dejtonskog sporazuma i sveprisutne korupcije, uvela američka administracija.
Podmetač i otirač
Logika degutantnog uvlakačkog pozicioniranja lokalnih političkih kabadahija i sjecikesa prema Trampu je jasna - bliske su nam vaše metode vladanja i konzervativni svjetonazori, ugnjetavanje i marginaliziranje slabijih i nemoćnih je i naš ideal, i mi prakticiramo Superhikovo učenje - otimamo od siromašnih i dajemo bogatima.
Zato, pustite i nas da u svom dvorištu radimo šta hoćemo i kako hoćemo, a mi ćemo, ako bude potrebno, biti podmetač na stolici na kojoj sjedite i otirač na mjestu gdje se izuvate.
Na kraju, zar je iko upućen, razuman i objektivan od Orbana, Vučića i Dodika očekivao išta drugačije i išta prefinjenije?
