Dok u Pojasu Gaze hiljade Palestinaca svakodnevno umiru od gladi i usljed izraelskih napada, većina zvaničnika svijeta ostaju nijemi posmatrači jedne od najtežih humanitarnih katastrofa novijeg vremena.
Slike djece u Gazi koja su doslovno kost i koža nisu probudile svijest i savjest svijeta da ustane i da se pobuni protiv monstruoznog izgladnjivanja jednog naroda, kao dio plana do njegovog potpunog uništenja i nestanka.
Nema zvaničnih glasova
Nažalost, zvaničnih glasova protiv ubijanja i izgladnjivanja civila u Gazi nema ni iz Bosne i Hercegovine.
Valjda prestrašeni od mogućih kritika Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, pred kojima je izgleda uzmakao skoro čitav svijet, i bh. institucije vlasti i pojedinci u njima nemaju snage da daju podršku žrtvama čijih smo smrti svjedoci.
Za veliki broj građana BiH, koji svoj jed i ogorčenost zbog nemoći da pomognu ugnjetavanima izražavaju putem društvenih mreža, neobjašnjiva je ovakva institucionalna šutnja u BiH o Gazi.
Pogotovo zbog toga što je BiH zemlja koja je preživjela i agresiju i opsadu i genocid i izgladnjivanje.
Zar nije moralno i logično da baš Bosna i Hercegovina, koja je nedavno obilježila 30. godina od genocida u Srebrenici, bude među prvim zemljama koje će dići glas protiv onoga što vidimo da rade stanovnicima Gaze i što građani BiH na protestima uglavnom u Sarajevu šalju poruke podrške i milioni "običnih" građana širom svijeta već viču na ulicama, da se u Gazi događa zločin pred očima svijeta.
Doduše, u tom kontekstu oglasio se Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, i to putem društvenih mreža.
Ali, njegov istup, iako dobrodošao, nema težinu institucionalne reakcije. To ne može biti zamjena za državni stav.
Političke stranke se uglavnom povlače u tišinu ili geste koje ne obavezuju nikoga.
Upravo zbog tog, toliko vidljivog i očiglednog, a nadasve ogavnog balansiranja između straha od međunarodnih posljedica i vlastite nezainteresiranosti, kod građana izaziva frustraciju.
Duboka solidarnost
Jer, građani BiH osjećaju duboku solidarnost s narodom Gaze, ali ljudi osjećaju da ih institucije ne predstavljaju i da njihov glas ne prepoznaju oni koji donose odluke u naše ime.
Kako objasniti da narod, koji zna šta znači kad ti neko oduzme pravo na glas, na život, na ljudskost, sada mora gledati kako njegova vlast ponavlja grešku onih koji su jednom šutjeli nad zločinima, izgladnjivanju i genocidu u BiH?
Građane ne zanimaju geopolitika, velike sile i diplomatija, kojoj u ovakvim situacijama nema mjesta.
Jednostavno jer to izaziva mučninu i budi bijes da uzmičemo pred zlom i nametnutnoj i nasilnoj šutnji i da prihvatamo "novi poredak" u kojem se ne smijemo solidarisati sa žrtvama i dići svoj glas protiv ugnjetavanja i zločina.
Nijedna vlast ne bi smjela okrenuti glavu pred zločinom. Zašto i kome se pravdati zbog solidarnosti s žrtvama?
Ako ova država i njene institucije i vlast ne mogu jasno reći da se u Gazi dešava sistemski zločin protiv čovječnosti, onda se moramo zapitati čemu one služe? Koga predstavljaju?
Nema ništa radikalno
Nema ništa radikalno u tome da tražimo da se djeca ne ubijaju. Da se bolnice ne bombarduju. Da se glad ne koristi kao sredstvo rata.
A ako je i to previše za vlasti BiH, onda zaista ostajemo sami s vlastitom savješću i omogućavamo onima koji podržavaju i provode takva nedjela da nas nadjačaju.
I zašto bismo se uopće morali pravdati zbog takve solidarnosti? Zašto je empatija prema nepravdi i patnji postala predmet rasprave ili osude?
Solidarnost nije privilegija, nije privilegij odabranih, niti je čin koji treba da izazove sumnju ili strah. Ona je univerzalno ljudsko pravo i dužnost.
Ako nekome smeta što izražavamo saosjećanje sa žrtvama masovnog izgladnjivanja i bombardovanja, to nije naša slabost, nego njihov problem.
Građani u BiH toga su svjesni, samo da to osvijesti još naša vlast.
I da, poznat je stav MIlorad Dodika i SNSD-a o Gazi, Izraelu i Palestini, ali nikome to od drugih zvaničnika u BiH ne može biti izgovor da glasno ne osudi one koji režiraju nestanak naroda Gaze i oružjem i izgladnjivanjem.
I zbog toga nikome ne trebamo polagati račune niti tražiti dozvolu da govorimo o nepravdi.