Čak i četiri godine nakon što je napustila kabinet kancelarke, duh Angele Merkel i dalje progoni dvorane sjedišta Kršćansko-demokratske unije (CDU) u Berlinu. Dok se stranka priprema za naredne savezne izbore, postavlja se ključno pitanje: Može li CDU ikada istinski krenuti naprijed dok je istovremeno definisana i podijeljena naslijeđem svoje najuspješnije liderke?
„Merkelizam“ kao blagoslov i prokletstvo
Pod vodstvom Friedricha Merza, Merkelinog dugogodišnjeg rivala koji je sada na čelu stranke, CDU je pokušao napraviti oštar zaokret udesno. Merz je obećao raskid sa Merkelinom centrističkom politikom, posebno u oblastima migracija i energetske politike. Međutim, brisanje 16 godina historije pokazalo se težim nego što je iko očekivao.
Mnogi unutar stranke vjeruju da je Merkelina era „uspavala“ konzervativne instinkte stranke, ostavljajući prostor za uspon desničarske Alternative za Njemačku (AfD). S druge strane, centrističko krilo stranke upozorava da bi preveliko udaljavanje od Merkelinog naslijeđa moglo otuđiti milione umjerenih glasača koji su CDU smatrali „sidrom stabilnosti“.
Borba za identitet
Problem za Merza nije samo ideološki, već i lični. Merkel se upadljivo distancirala od stranačkih aktivnosti, rijetko se pojavljujući na događajima CDU-a. Njena tišina se često tumači kao prešutna kritika trenutnog pravca stranke, što stvara nelagodu među funkcionerima.
„Stranka je u stanju stalnog poricanja,“ kaže jedan visoki zvaničnik CDU-a koji je želio ostati anoniman. „S jedne strane, želimo da kritikujemo njene odluke o Sjevernom toku 2 ili izbjegličkoj krizi 2015., ali s druge strane, ne želimo da priznamo da smo svi mi sjedili u toj vladi i glasali za te iste odluke.“
Sjena predstojećih izbora
Dok se Njemačka suočava sa ekonomskom stagnacijom i geopolitičkom nesigurnošću, birači se s nostalgijom prisjećaju „zlatnih godina“ stabilnosti pod Merkelovom. To stavlja Merza u nezgodnu poziciju: on mora dokazati da je on rješenje za probleme koje je Merkel, prema njegovom mišljenju, ostavila iza sebe, a da pritom ne uvrijedi narod koji je nju volio.
Najveći izazov je pitanje koalicionog potencijala. Merkel je bila majstor u sklapanju saveza sa socijaldemokratama (SPD) i Zelenima. Merz je, nasuprot tome, zauzeo mnogo agresivniji stav prema Zelenima, nazivajući ih „glavnim protivnicima“, što bi mu moglo značajno suziti opcije nakon izbora.
Zaključak
CDU se nalazi na raskrsnici. Stranka mora odlučiti da li će Angela Merkel biti upamćena kao historijska anomalija koja je stranku skrenula s puta, ili kao model uspjeha koji treba modernizovati, a ne odbaciti. Sve dok se to pitanje ne riješi, konzervativci će se boriti ne samo protiv svojih političkih protivnika, već i protiv vlastite historije.