Mnogi vozači stišaju muziku prilikom parkiranja, a iza ovog ponašanja krije se naučno objašnjenje vezano uz kognitivni sistem. Svaki vozač ima svoje mušice i pokrete koje nesvjesno radi. Male su to geste koje činimo nehotice i karakteriziraju svaku osobu za volanom.
Neke od ovih radnji mogu biti štetne za zdravlje vozila ili sigurnost na cesti. Postoje i druge radnje koje jednostavno odgovaraju na fiziološke ili kognitivne potrebe ili procese. Na primjer, gašenje radija prilikom parkiranja ili stišavanje muzike.
Ova se gesta također izvodi kada se vozač izgubi ili se vidljivost pogorša. Za sve one koji se poistovjećuju s navikom gašenja muzike prilikom parkiranja: ne brinite, niste jedini.
Štaviše, iza ovog običaja postoji naučno objašnjenje i to je sasvim normalna pojava. Zapravo, studija koja potvrđuje zašto vozači osjećaju potrebu da ugase radio kada parkiraju objavljena je već 1998. godine. Sljedećih godina bilo je još sličnih publikacija, od kojih su neke nastavile istraživati kognitivni sistem i osjetila.
Razlog zašto se traži tišina u situacijama koje zahtijevaju veću koncentraciju (parkiranje, pronalaženje puta, vožnja po kiši…) nalazi se u mozgu.
Ovaj organ upravlja resursima koje ima kako bi pazio na okolinu i, kada je suočen s različitim podražajima, mora odrediti prioritet kojim će osjetilima pridavati više pažnje. Iz istog razloga, kada se istovremeno koristi nekoliko osjetila, poput sluha, slušanja muzike i vida, u potrazi za savršenim uglom za parkiranje, mozak mora odlučiti koje će od ta dva osjetila upotrijebiti, budući da nema dovoljno kapaciteta da koristi oba u 100 postotnoj količini.
To donošenje odluka mozga nije uvijek isto: ovisi o situaciji. Prilikom vožnje uz muziku, dio pozornosti ide na sluh, a drugi na vid. Međutim, kada parkirate, mozak treba svu svoju pozornost da bi se koncentrirao na vid, budući da je osjetilo ono koje u tom scenariju zahtijeva više energije.
