U 2024. godini, 43 posto Amerikanaca bilo je klasificirano kao gojazno, u poređenju sa samo 13 posto šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Stručnjaci krive povećan unos ultraprerađene hrane i obroka bogatih kalorijama, upozoravajući da gojaznost može dovesti do čitavog niza zdravstvenih problema, uključujući srčane bolesti, dijabetes, visok krvni pritisak, povišen holesterol, bolesti jetre, apneju u snu i određene vrste raka.
Sada je cijenjena nutricionistica iz Kalifornije, Autumn Bates, iznijela svoje mišljenje o uzrocima epidemije gojaznosti, navodeći četiri razloga zašto su ljudi nekada bili mršaviji, iako su manje vježbali i nisu imali pametne satove ni fitnes uređaje poput Apple Watcha i Fitbita.
Kaže da ju je na istraživanje ovog fenomena potakao nedavni YouTube klip koji je postavio pitanje: „Zašto smo bili tako mršavi 1960-ih?“
Nutricionistica je rekla: „To je sasvim opravdano pitanje jer smo šezdesetih imali stopu gojaznosti u Americi od oko 13 posto. Da to uporedimo sa današnjicom – u 2025. godini stopa gojaznosti iznosi skoro 43 posto – to je zaista nevjerovatno, pogotovo jer ni tada ljudi nisu bili poznati po posebno zdravim prehrambenim navikama. Pa zašto smo onda imali znatno niži procenat tjelesne masti?“
Iako je lako gledati na prošlost kroz „ružičaste naočale“, naučnici tvrde da je nepobitna činjenica da smo nekada zaista bili mršaviji.
Prvi razlog: Pad konzumacije domaće, svježe hrane
Nekada su domaći, svježe pripremljeni obroci bili pravilo, a ne izuzetak.
Tradicionalno su sadržavali: neku vrstu kvalitetnog proteina, voće, hljeb, povrće i vjerovatno mlijeko.
Autumn Bates pojašnjava da se sličan obrazac ishrane primjenjivao i na školske užine djece, te da su djeca tada imala uravnoteženiju ishranu nego danas.
Na osnovu istraživanja o tome šta su ljudi jeli 1960-ih, Bejts navodi da su popularna jela uključivala: pečenu piletinu, mesne rolade, goveđi gulaš, biftek i krompir.
Brza hrana se gotovo i ne spominje, dok su današnje porcije ekstremno uvećane – kalorične vrijednosti popularnih burgera i pomfrita dostižu i 2.000 kalorija po obroku.
Prednosti domaće kuhinje
Bates ističe da domaće pripremljeni obroci donose brojne benefite, uključujući:
- manji unos šećera
- više proteina
- veći unos povrća
Jedno istraživanje sa Univerziteta Johns Hopkins pokazalo je da ljudi koji češće kuhaju kod kuće unose manje ugljikohidrata, šećera i masti u poređenju s onima koji rjeđe kuhaju.
Drugi razlog: Ekspanzija ultraprerađene hrane
Bates navodi da je još jedan od ključnih razloga porasta gojaznosti – masovna prisutnost ultraprerađene hrane.
Ultraprerađena hrana (UPF) obuhvata proizvode sa dugom listom sastojaka, često uključujući vještačke dodatke poput boja, zaslađivača i konzervansa koji produžuju rok trajanja.
Gotova jela, sladoled i kečap su neki od najčešćih primjera hrane koja spada u UPF, danas gotovo sinonim za namirnice sa veoma malo nutritivne vrijednosti.
Ova kategorija se razlikuje od „obične“ prerađene hrane, koja se prilagođava radi boljeg ukusa ili dužeg trajanja – poput sušenog mesa, sira ili svježeg hljeba.
Bates objašnjava: „Ultraprerađivanje je nivo više – ono znatno smanjuje osjećaj sitosti. Jedete, a i dalje ste gladni, pa nastavite da jedete. Takvi proizvodi često sadrže dugačku listu sastojaka koje ne možete lako pronaći i pripremiti kod kuće.“
Studije su pokazale da nas ovakva hrana može natjerati da unosimo i do 800 kalorija više dnevno jer ne zadovoljava apetit.
Nutricionistica savjetuje zamjenu ovih proizvoda zdravijim alternativama – umjesto industrijskih grickalica, birajte voće, povrće, orašaste plodove i sjemenke.
Treći razlog: Ljudi su ranije bili „slučajno aktivniji“
Bates tvrdi da su ljudi šezdesetih godina bili fizički aktivniji, i to neplanirano.
„Veliki dio radne snage tada je imao fizički zahtjevnije poslove. Nisu ni morali da vježbaju – jednostavno su se više kretali tokom dana. Moj otac je znao reći da ga je bilo sramota jer je njegov otac trčao – to su smatrali neobičnim jer je fizička aktivnost tada bila sastavni dio svakodnevice.“
Tadašnji životni stil podrazumijevao je više kretanja, dok današnji uključuje sjedenje za računarom i vožnju automobilima.
Autumn Bates naglašava da su ljudi danas više vezani za domove i ekrane, a fizička aktivnost je u padu.
Za one koji rade za računarom, preporučuje da se više puta dnevno ustaju i prošetaju, te savjetuje 3 do 4 dana fizičke aktivnosti sedmično – posebno treninge snage.
Četvrti razlog: Nedostatak sna
Na kraju, Bates ističe nedostatak sna kao još jedan važan faktor koji doprinosi gojaznosti.
Danas prosječan Amerikanac spava oko 7 sati i 10 minuta, dok je šezdesetih godina prosječno trajanje sna bilo oko 8,5 sati.
Komentarišući ovu promjenu, Bates kaže: „Manjak sna je snažno povezan sa gojaznošću i dobijanjem na težini. Nedostatak sna povećava hormone gladi, pa ćete sutradan imati jači apetit, posebno za slatkiše i obilnije porcije.“
Kao jednog od krivaca navodi modernu tehnologiju – mnoštvo večernjih distrakcija poput laptopova, televizora i telefona.
„Moramo ponovo sebi uvesti vrijeme za spavanje, jer sada imamo previše iskušenja – ostajemo budni uz Netflix ili skrolujemo po telefonu. Vrijeme za spavanje mora postati granica koju poštujemo“, zaključuje ona.