Nekada je dobijanje vozačke dozvole bilo prvi korak ka slobodi – trenutak koji su tinejdžeri s nestrpljenjem iščekivali. Međutim, današnje generacije mladih sve češće odlažu taj korak, a brojke to jasno pokazuju.
Prema istraživanju iz 2020. godine koje je predvodio dr. Federico Vaca, profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta Kalifornije u Irvinu, skoro 40% tinejdžera odgađa dobijanje vozačke dozvole za jednu do dvije godine, dok čak 30% njih to odgađa duže od dvije godine.
Ovaj trend traje već više od 20 godina – broj srednjoškolaca završnih godina koji imaju dozvolu pao je sa 81% u 2006. godini na 72% u 2015., prema studiji iz 2017.
Za mnoge odrasle, ova statistika može djelovati zbunjujuće. Ali kada se uzmu u obzir ekonomski pritisci i problemi mentalnog zdravlja s kojima se suočavaju današnji tinejdžeri, sve počinje imati smisla, kaže dr. Vaca.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da odgađanje dobijanja vozačke može imati posljedice – i po sigurnost tinejdžera, i po njihovo osamostaljivanje.
Praktični razlozi zbog kojih tinejdžeri čekaju
Razloga je više – i mnogi su sasvim razumljivi.
U prošlosti su samo tinejdžeri iz velikih gradova s razvijenim javnim prevozom, poput New Yorka ili Washingtona, mogli funkcionisati bez vozačke dozvole. Danas je situacija drugačija – aplikacije za dijeljenje vožnje (poput Ubera i Bolta) omogućavaju mladima da se lako prevezu s tačke A na tačku B, objašnjava psihologinja dr. Lisa Damour, autorica knjige “Emocionalni život tinejdžera”.
Osim toga, tinejdžeri su pretrpani vannastavnim aktivnostima koje smatraju važnima za upis na fakultet. Istraživanje Pew centra pokazalo je da većina mladih osjeća veliki pritisak da postignu dobre ocjene, što navode kao jedan od glavnih izvora stresa.
„Oni danas rade mnogo više nego što smo mi radili u srednjoj školi,“ kaže Damour.
Dodaje i da je sve više druženja preseljeno online, pa mladi nemaju potrebu da izlaze iz kuće kako bi provodili vrijeme s prijateljima.
I ekonomija igra ulogu – mnogi roditelji jednostavno nemaju vremena da uče djecu da voze, jer rade više poslova kako bi izdržavali porodicu.
„U trenucima ekonomske nestabilnosti, ljudi manje voze, manje putuju automobilima,“ objašnjava dr. Vaca.
Mentalno zdravlje: tihi razlog za odgađanje
Problemi mentalnog zdravlja danas su vrlo česti među mladima. Prema anketi iz 2023. godine, 40% srednjoškolaca izjavilo je da često osjeća tugu i beznađe.
To je veliki izazov, kaže psihologinja dr. Rhonda Boyd iz Dječije bolnice u Philadelphiji, koja radi s mladima koji imaju poremećaje raspoloženja poput anksioznosti i depresije.
Takvi tinejdžeri često nemaju energije, izoliraju se i imaju problema s koncentracijom, što im otežava da postignu ciljeve poput polaganja vozačkog ispita.
„Možda im samo škola uzima toliko energije da za druge stvari više nemaju snage,“ kaže Boyd. „Stvari poput učenja vožnje, koje vode ka većoj samostalnosti, tada postaju prevelik izazov.“
Kod anksioznosti, često je prisutan i strah od promjena, pa mladi izbjegavaju sve što ih vodi ka idućoj životnoj fazi.
Odgoda vožnje utiče i na sigurnost i na samostalnost
Iako roditeljima može biti olakšanje kad dijete ne insistira da vozi, odgađanje vožnje ima svoje posljedice.
„Vožnja omogućava mladima da steknu iskustva potrebna za život,“ kaže dr. Vaca. Tu spadaju:
- odlazak na sezonske poslove,
- samostalno prisustvovanje treninzima ili aktivnostima,
- odlazak ljekaru bez roditelja.
„Bez toga, ne uče vještine koje će im kasnije biti od ključnog značaja,“ dodaje dr. Boyd.
Tu je i sigurnosni aspekt. Sjedinjene Američke Države imaju tzv. progresivni sistem izdavanja dozvola – prvo se dobije dozvola za praksu, vozi se uz nadzor odrasle osobe, a zatim dolaze faze sa ograničenjima (zabrana noćne vožnje, ograničen broj putnika, itd.).
Ova pravila ne važe kada neko vozačku polaže kao odrasla osoba – i tada nema postepenog učenja, što može povećati rizik u saobraćaju.
„Vožnja je vrlo složena aktivnost, i lako zaboravimo koliko, jer to radimo automatski već godinama,“ kaže Vaca.
Ali, ističe i da nije uvijek bolje polagati ranije – jer su određeni kognitivni procesi (poput sposobnosti donošenja odluka i kontrole impulsa) još u razvoju kod tinejdžera, i sazrijevaju s vremenom.
Treba li forsirati dijete da polaže vozački ispit?
Odgovor nije jednostavan. Psihologinja Lisa Damour kaže da forsiranje najčešće ne daje dobre rezultate.
„Pitanje je: kome to više smeta? Ako su roditelji umorni od vožnje i žele da dijete preuzme odgovornost, sasvim je u redu da to i kažu,“ navodi.
Ako tinejdžer radije koristi aplikacije za prevoz, on/a bi trebao snositi troškove tog izbora.
Ipak, stručnjaci preporučuju da razgovori o vožnji počnu ranije, jer djeca brzo navrše 15 ili 16 godina.
Roditelji bi trebali pratiti emocionalnu zrelost djeteta, i pitati se:
- Da li je odgovoran/na da vozi?
- Da li je spreman/na za tu vrstu samostalnosti?
Također, treba obratiti pažnju da odgoda ne bude znak neprepoznatog mentalnog problema, te po potrebi potražiti stručnu pomoć.